AUTOR: Bojan Medić
NAKLADNIK: CreateSpace Independent Publishing Platform
„Nekad je šala efektnija i upečatljivija nego oštra i argumentovana kritika. Bez obzira koliko ume da deluje neozbiljno i bezazleno, šala često uspe da pogodi suštinu i prenese poruku. Ona često zna da donese prevagu u nevidljivom ratu botova i dobije najviše pluseva. A nepisano pravilo e-novina glasi: najbolji komentar je onaj koji dobije najviše pluseva. Takav komentar se pamti. Takav komentar oblikuje mišljenje čitalaca.“
Knjigu Ja, bot dobila sam na nagradnoj igri na društvenoj mreži Goodreads. Tamo sam igrala puno nagradnih igara, pa nisam ništa posebno ni očekivala. Ali, Ja, bot je stigla na moja vrata! Osim što sam ju izvadila iz koverte, zapela je negdje na mojim sve većim hrpama knjiga i nekako je uvijek ostala na tim hrpama.
I eto opet mene s mojom famoznom selidbom, kao da sam se preselila na drugi kraj svijeta. Kad sam se selila, pokupila sam knjigu s hrpe i ponijela ju sa sobom. Kad sam gledala što bih mogla čitati u mjesecu, zapela mi je za oko i odlučila sam joj dati šansu.
Ja, bot zbirka je koja se sastoji od šest pripovijedaka u doba tranzicije u Srbiji. Šest likova, šest nepovezanih priča. Bojan je napisao knjigu o običnim ljudima, po ničemu posebnima, koji pokušavaju preživjeti. Ljudi koji se žele uklopiti u sustav ili ljudi koji žele pobijediti sustav. U svakom slučaju, radi se o ljudima koji žele na ovaj ili na onaj način osigurati svoje mjesto pod suncem.
„Svatko u životu dobije svoju priliku. Svatko. Ali samo je rijetki prepoznaju i iskoriste.“
Na mene je najveći dojam ostavila prva priča u kojoj se radi o preprodaji Paninijevih albuma sa svih svjetskih i europskih nogometnih prvenstava. Mene je ta priča očarala i toliko nasmijala da sam čitala cijele odlomke ponovno i ponovo samo kako bi upila genijalnost napisane priče.
Ostale, ništa lošije, ostavljaju gorak okus u ustima. Ostale priče govore o tome kako se mi sami ne možemo boriti protiv lošeg sustava. Možemo samo naučiti pravila igre i dobiti malo veći dio kolača samo ako ćemo krasti i varati. Drugim riječima, nećemo biti nimalo bolji od sustava kojim smo nezadovoljni.
„Kad se najmanje nada, kad pomisli da je na vrhuncu svoje sreće i uspjeha, čovjek se može naći na rubu propasti.“
Citirala bih jednu od recenzija na Goodreadsu, s kojom se apsolutno slažem, a koja reflektira ono što je Bojan prožeo kroz svih šest priča: „Kad Srbija uđe u Evropu dogoditi će se isto što i u Hrvatskoj. Ta većina mladih ljudi će masovno napustiti svoja ognjišta tražeći bolje sutra daleko od ovih prostora. A političari će se busati u prsa kako oni stvaraju nova radna mjesta i hvaliti svojim dostignućima pomoću potkupljenih medija, a u stvarnost mi ćemo izgubiti većinu mladih ljudi koji će se raspršiti svuda po svijetu. Na kraju balade ostati će samo podobni i oni koji ne mogu pobjeći, a sve naše prirodno i nacionalno bogatstvo kupiti će stranci za šaku čokoladnih zlatnika i šarenih perlica. Postati ćemo kao američki indijanci smješteni u vlastitoj zemlji kao u rezervatu. Knjigu bih preporučio svim ljubiteljima dobre knjige.“
Ne volimo sustav i sustav nam je loš, pokvaren. Ali, predali smo se sustavu. Više se ne borimo. Shvatili smo pravila igre i sada igramo. No, ne igramo protiv sustava, igramo za sustav. Tako je jednostavnije i tako je lakše. Tako ćemo imati bolji život i imat ćemo veću vjerojatnost da vodimo uspješan i lagodan život. „Čisto! Nevino! Pošteno! – ponavljao je kreveljeći se – Poštenje je izgovor za nesposobne, za kukavice, za glupake. Ko je danas pošten i čist? Ko? Predsjednik država, premijer, poslanici…? Ko? Samo su budale kao ti i tvoji roditelji pošteni. Zato ste i nesnađeni. Zato ste luzeri.“
Jednu je stvar bitno upamtiti. Mi koji smo nezadovoljni, nas je više. Ne malo više, nas je puno više. Sustavom vlada samo šačica ljudi. Nas je puno više. Nemojte to zaboraviti.
Grickajmo knjige zajedno!
Comments