AUTOR: Cody McClain Brown
NAKLADNIK: Vorto Palabra
Ako se želite smijati na glas čitajući knjigu, na pravom ste mjestu! Ne sjećam se gdje sam čitala Propuh, papuče i punicu, ali znam da sam se smijala. Jako. Na glas. Knjigu Hrvatska uzvraća udarac počela sam čitati na željezničkom kolodvoru, pa u vlaku i ljudi su me čudno pogledavali jer sam se stalno smijala. Nisam se smijala na glas, ali sam se stalno smijuljila.
Cody živi u Hrvatskoj, sa ženom i kćerkom u Zagrebu. Samostalan je čovjek, ali još uvijek stranac. Uči hrvatski uz pomoć kćerkice kojeg zapravo uspješno savladava. U prvoj se knjizi koncentrira na perspektivu jednog stranca koji upoznaje čari Hrvatske, a u drugoj se orijentira na perspektivu stranca koji pokušava živjeti u Hrvatskoj.
Svi znamo da život u Hrvatskoj nije lagan, a kako je tek strancu koji upoznaje zamršeni jezik i pokušava ostvariti svoj život u Lijepoj našoj. Od učenja hrvatskoga, traženja stana, traženja posla, dolaska punice, savjeta prijatelja, sve to Codyju predstavlja svojevrsnu nepoznanicu, jer mi ne funkcioniramo kao Amerikanci.
„Hrvatskoj birokraciji papir je fetiš.“
Mislim da je to činjenica, činjenica kojoj se Cody nije mogao načuditi. Uvijek fali papir za ovo ili papir za ono. Ja kad idem po neke papire, uzmem i nekoliko drugih, za svaki slučaj. Kad sam bila student svake sam godine morala nositi potvrdu da sam redovan student u Zavod za zdravstveno osiguranje. Kako se u Studomatu moglo dobiti 3 potvrde koje su bile vezane za zdravstveno osiguranje, ja sam svake godine uzimala sve tri. Pogodite što? Svake godine su uzeli drugi od ta tri papira.
Najbolja je potvrda rodni list (ne stariji od 6 mjeseci). Ta mi potvrda nikad neće biti jasna. Što se u mom rodnom listu može promijeniti?
No, navikli smo s papirima. Znamo da je to tako. Za sve treba papir i uvijek neki fali. Pitanje je jedino hoćeš li uvijek dobiti dobro objašnjenje o papiru koji ti fali i gdje ćeš ga moći nabaviti?
„Tu te nada iscrpljuje. Slabi te i umara dok te dijelovi sistema, mentalitet i kultura tjeraju da zastaneš, predaš se i odustaneš. Ovdje se nije lako nadati.“
Završila sam fakultet prije godinu dana i još uvijek ne mogu naći stručno osposobljavanje. Naime, moje zanimanje (magistar sestrinstva) ne postoji u popisu zanimanja Republike Hrvatske. Zbog toga ja nisam mogla naći stručno osposobljavanje, koje mi država uvjetuje, jer bez njega ja ne mogu nikad početi raditi. U međuvremenu su promijenili neki zakon koji mi dozvoljava da idem na stručno osposobljavanje s nižom razinom obrazovanja, ali oni još nisu krenuli aktivno koristiti taj zakon. Zato ja čekam. I ne radim ništa, pa se čini da ne želim raditi. Ako krenem raditi nešto drugo, gubim pravo stručnog osposobljavanja. Zanimljivo, zar ne? UPDATE. Našla sam stručno osposobljavanje, samo im je trebalo godinu dana da krenu primjenjivati zakon. Lucky me, huh?
„Iako prigovaramo na neke pojave, sami smo dijelom tih problema. Iako bezbroj puta stojimo u redu, uzaludno čekajući rješenje nekog problema, ponekad i sami idemo preko reda zahvaljujući čarima nekog poznanstva. To je prokletstvo, a i nije. To je hrvatski paradoks. Ono što je srž problema, ponekad je njegovo rješenje.“
S obzirom da sad živi u Hrvatskoj, očigledno je da mora nešto i raditi. Pojavio se oglas za posao. Cody odgovara svim kriterijima. Posao je na fakultetu. Iskreno, što vam je prvo palo na pamet? Hoće li dobiti posao? Jesam li vam pročitala misli ako bi rekla da ste pomislili da nema šanse da dobije taj posao jer je a) stranac, b) ne zna još dobro hrvatski, c) taj posao već namijenjen nekom drugom, a oglas je postavljen radi reda ili d) sve navedeno?
„Savjetovati nekog da poduzme sve mjere opreza, objašnjavajući zašto ne treba slijediti svoje snove, u Hrvatskoj je dokaz najvišeg stupnja prijateljstva.“
Kako je Algoritam zatvorio svoja vrata, Cody je ostao bez svog izdavača. I onda se odlučio na pisanje druge knjige. Tu na scenu nastupaju prijatelji. Čemu pisanje kad se to u Hrvatskoj danas ne isplati? Kako će izdati knjigu ako nema izdavača? Shvaća li on koliko postoji rizika u tome svemu? Naravno da ne shvaća!
Ali, tu su naravno neizostavne scene s punicom, sa kćerkom koja ne može spavati u svom krevetu i veliki poduhvat kao što je kupovina stana!
Ako ste pročitali Propuh, papuče i punicu, Hrvatska uzvraća udarac nikako vas neće iznevjeriti! Smijat ćete se, itekako ćete se smijati! A kad završite s knjigom, nećete moći prestati pričati o njoj i svima ćete ju gurati u ruke!
Comments