AUTOR: Meg Cabot
IZDAVAČ: Macmillian
Vrijeme je za nešto posebno i nešto drukčije! Iz naslova možete vidjeti kako je riječ o knjizi popularne Meg Cabot koja je svoju slavu stekla Princezinim dnevnicima. Ali ovo nije još jedan nastavak Princezinih dnevnika, već nešto sasvim drugo. Još je i na engleskom!
Prije nego što se bacim na knjigu, moram reći da sam iznimno ponosna na sebe jer sam uspjela pročitati svoju prvu knjigu koja je na engleskom jeziku! Mogu reći da nije bilo jako teško, s obzirom na žanr i izbor knjige, ali je bilo sasvim novo iskustvo. Čitate li i vi knjige na nekom drugom jeziku, ili se držite hrvatskih prijevoda?
Knjiga je kupljena u Oxfordu prije 9 godina kada sam kupila nekoliko knjiga na engleskom jeziku. Kako sam tada imala nekih petnaestak godina, možete misliti kako sam bila uzbuđena kada sam u knjižari ugledala knjige Meg Cabot koje nisu bile dostupne u Hrvatskoj (nažalost, još uvijek nisu dostupne). Tada sam si obećala da ću početi čitati knjige na engleskom. Trebalo mi je „samo“ 9 godina.
Kad smo već kod Meg Cabot, mene stvarno žalosti što nikad nismo dobili prijevode svih Princezinih dnevnika, već samo njih sedam. Kad smo kod nedorečenih prijevoda na hrvatski jezik, isto tako me žalosti prestanak prijevoda Niza nesretnih događaja. Mislim da su to jako slatke knjige djecu, iako mislim da i „odrasli“ uživaju u njima.
No dobro, krenimo na knjigu. How to be popular je napisana kao dnevnik, slične forme kao i Princezini dnevnici. Glavna junakinja ove priče, Steph Landry, nije popularna djevojka otkako je u šestom razredu (mislim da to nije ekvivalent našem šestom razredu) prosipala crveni frape po bijeloj Dolce & Gabbana suknji najpopularnije djevojke iz razreda, Lauren. Otada ju prati izraz „Don`t be such Steph Landry“. Spremajući sobu buduće žene njenog djeda, nalazi knjigu How to be popular i čvrsto odluči pratiti savjete knjige kako bi uspjela u svom naumu.
„Popularity. We all want it. Why? Because being popular means being liked. And everyone wants to be liked. Sadly, however, not all of us are.“
Od savjeta kako se obući, kako držati do sebe, kako se ponašati i kako reagirati na neugodne situacije, knjiga ima odgovor na sve. I tako Steph kreće u promjenu sebe i izlazi iz svoje zone komfora. U školi je imala samo jednog prijatelja, Jasona, te se ona, kako to obično biva, udaljuje od njega i polako krči svoj put do najpopularnijih ljudi u školi. Zaljubljuje se u najpopularnijeg dečka u školi Marka, koji ima curu. Pogađate? Lauren (proliveni frape, skupa suknja).
Sve savjete u knjizi je uspješno primijenila, stekla nove „prijatelje“, organizirala prikupljanje novaca u školi. Sve je teklo glatko, ali je ona imala osjećaj da stalno nešto juri i da jednostavno ne uživa u trenutcima popularnosti koji joj pripadaju.
„What do popular people have in common, and what makes them all so popular? They all have:
· A friendly way about them
· An eagerness to pitch in and help get the job done
· An interest in everything that goes on at work or school
· A look that`s fresh and neat“
Bez obzira na to što je postala popularna, ne može se oteti dojmu da ipak nije sve onako kako knjiga u potpunosti govori. Ona je bila osoba koja je uvijek htjela pomoći svojim prijateljima, nije bila zlonamjerna i trudila se oko škole. Ali, toliko popularnih ljudi oko nje nije imalo istu namjeru. Svi su bili prijatelji, a samo su si međusobno zabijali noževe u leđa kada god su stigli.
Ova knjiga je sve ono o čemu se priča o svim popularnim serijama, filmovima i knjigama o srednjim školama diljem Amerike i Engleske. Točno je određeno mjesto svakog pojedinca u hijerarhiji škole i u velikoj većini slučajeva nema velikih pomaka prema gore, ali zato ima strahovito velikih padova.
Mislim da takva situacija nije u našim školama, bar ne dok sam ja bila srednjoškolka. Naravno, bili su tu popularni i manje popularni ljudi, ali nisam nikad doživjela tako jasne granice između ljudi. Srednja škola mi nikad nije bila pakao. Bilo je tu i dobrih i loših dana, ali moji loši dani u školi su bili uzrokovani ispitima i odgovaranjima, ne međuljudskim odnosima u razredu i cijeloj školi.
Iako je knjiga mekog uveza, vidi se da se uložio trud u sam dizajn. Kada knjigu uzmete u ruke i rukama pređete preko nje, možete osjetiti toliko različitih tekstura. Od zvjezdica, koje su udubljene u knjigu kako bi joj dale dimenziju, do srceta i žutih detalja koji su iznad razine knjige, meni je bio užitak držati knjigu u rukama.
Što se tiče samog sadržaja, knjiga je lako štivo. Lagano se čita i rekla bi brzo zaboravlja. Slatka je i zabavna, ali nije ništa spektakularno. Mislim da je dobra za mlade djevojke koje tek otkrivaju svijet čitanja, ali ništa više od toga.
OCJENA:
Jeste li čitali nešto od Meg Cabot? Koja je vaša preporuka za iduću knjigu na engleskom jeziku?
Komentar