Genijalna prijateljica

AUTOR: Elena Ferrante

NAKLADNIK: Profil

„Nisam nostalgična za našim djetinjstvom, bilo je puno nasilja. Svašta nam se događalo, u kući i vani, svakoga dana, ali ne sjećam se da sam ikada pomislila da je život koji nas je dopao posebno loš. Život je bio takav i gotovo, rasle smo s obvezom da ga zagorčimo drugima prije nego što ga oni zagorče nama. Žene su se međusobno borile i više od muškaraca, čupale se za kosu, nanosile si bol. Nanošenje bola bilo je pošast. Bile su zaraženije od muškaraca jer su se muškarci neprestano srdili, ali bi se na kraju smirili, dok su se žene, koje su naoko bile tihe, popustljive, kad bi se naljutile, bijesu prepuštale do kraja, bez zaustavljanja.“

Ne bih ju nikada uzela u ruke, izgleda mi previše depresivno. Na prvu sam mislila da je na naslovnici kćer iz obitelji Addams. Crno – bijela naslovnica, s crvenim obrubom, bijelom naslovnicom i žutim imenom autora. Znam, knjigu ne treba suditi prema koricama, ali ovu nisam čak ni osudila, u smislu da sam mislila da je loša knjiga. Jednostavno mi je samo bila ružna naslovnica. Još uvijek je.

„Ona je uvijek namjeravala nešto drugo; htjela se rasplinuti, htjela je da se rasprši svaka njezina stanica, da više nitko ne uspije pronaći ništa od nje.“

„Ako ne pokušaš, nikada ništa nećeš promijeniti.“

Pročitala sam samo prvi nastavak za sada i ne znam koliko će nas daleko Elena Ferrante odvesti, ali početak je jako rano, od jedanaeste godine. Ne znam za vas, ali meni je tako nešto iskreno nedostajalo u knjigama. Pao mi je na pamet Harry Potter, gdje smo mogli pratiti tijek njegovog odrastanja. Čini mi se (nisam provjeravala opise preostale tri knjige, loša sam blogerica) da ćemo imati cijeli tijek odrastanja.

Elena i Lila imaju 11 godina. Idu u isti razred, u istu školu, žive u istom rajonu. Neprestano su zajedno i ne odvajaju se jedna od druge. „Lila se u mojem životu pojavila u prvom osnovne i odmah me se dojmila jer je bila jako zločesta. Sve smo u tom razredu bile pomalo zločeste, ali samo kad nas učiteljica Oliviero nije mogla vidjeti. Ona je pak uvijek bila zločesta.“

Elena je bila ona tiha, ona koja je sve radila po pravilima, onako kako se i očekuje. Nije proturječila i nije se svađala. Lila kao da je bila njezina sušta suprotnost, posebno zato što je radila sve po svom. Činilo se kao da ju ništa ne dotiče, kao da je samostalna i neovisna, kao da nije dijete. Ne samo da je bila uvijek barem nekoliko koraka ispred svih, uvijek je bila i ispred Elene.

Iako je Elena u školi postizala odličan uspjeh, ona je uvijek u sve morala uložiti trud. Lili je sve bilo kao od šale. Elena i Lila, uvijek dvije najbolje u razredu. Lila uvijek prva, a Elena druga. „Zaključila sam da se moram ravnati prema toj djevojčici, ne smijem je nikada izgubiti iz vida, pa sve i da se naljuti na mene i potjera me.“

Lila je pomicala granice, poticala Elenu da radi sve ono što joj nikada ne bi palo na pamet. Tražile su lutke, išle same na put, iskradale se, učile. Bez obzira na sve, Lila kao da nije bila uvijek prisutna, kao da ju situacija oko nje uopće nije nimalo doticala.

Ona je bila borac za pravdu. Nije dopuštala tlačenje slabijih. Uvijek se suprotstavljala, koliko god velik protivnik bio. „Njezine velike i vrlo žive oči umjele su se pretvoriti u pukotine iza kojih se prije svakog sjajnog odgovora krio pogled koji nije djelovao previše dječje, a možda ni ljudski. Svaki njezin pokret govorio je da nema smisla nauditi joj jer će, bez obzira na razvoj situacije, ona pronaći način da ti naudi još više.“

„Nema tih kretnji, riječi, uzdaha koji ne sadrže zbroj svih zločina koje su ljudska bića počinila i koja čine.“

Lila je doista bila genijalna prijateljica, koja je Eleni davala vjetar u leđa. Elena je u Lili, iako ju je neopisivo voljela, vidjela konkurenciju. Mislila je da će Lila uvijek biti bolja u svakom dijelu, bez obzira koliko truda i rada uložila.

Elena je zaista postigla mnogo, ali Lilin se život počeo kretati u neočekivanim smjerovima, o kojima Elena nije mogla ni sanjati…

„Ako nema ljubavi, ne samo da presahne život ljudi, nego i gradova.“

Genijalna prijateljica prati Lilu i Elenu od njihove jedanaeste i završava kada u njihovoj petnaestoj godini. Izrazito je detaljna i realno opisuje njihove naizgled jednostavne živote. Odlično je opisala taj proces „odrastanja“ iz djevojčica u djevojke, sve njihove emocije, prijateljstva, ljubavi, odnose s roditeljima, međusobne odnose.

Iako je knjiga pisana iz prvog lica, Elena primarno priča o Lili. Naravno, ona i priča o sebi, ali kao da umanjuje vlastito postojanje i ne pridaji se toliko važnosti. Svejedno, iz Elenine perspektive možemo detaljno i slojevito pratiti pogled djevojčice na svijet, te možemo pratiti kako Elena postaje zrelija osoba.

Mene je Elena Ferrante uvukla u priču. Toliko me je uvukla da sam i ja bila u svakom trenutku s Lilom i Elenom. S njima sam proživljavala svaku emociju i sve poteškoće. Sad se možete pitati zašto nisam odmah krenula čitati drugi dio. Zato što želim da mi duže traje. Još uvijek upijam sve iz prvog dijela i ne želim srljati dalje. Znam, postoje četiri dijela, ali nema potrebe za žurbom.

Uzmite si Genijalnu prijateljicu u ruke i uđite u jedan poseban svijet prijateljstva i odrastanja.

Usput, pogledajte i seriju. Stvarno je genijalna. Prva sezona je vani i prati samo prvu knjigu, tako da se ne morate bojati da će vam serija otkriti nešto što još niste pročitali.

ZAUSTAVITE SE AKO NISTE ČITALI PRIČU O NOVOM PREZIMENU!

Malo sam se bojala krenuti u novi nastavak, iako su mi Lenu i Lila stalno bile u glavi, podsjećajući me kako jednostavno moram saznati što je bilo dalje, gdje ih je život odveo.

„Je li moguće da ni radosni trenuci užitka nikad ne izdrže strog ispit?“

Lila se udala za čovjeka kojeg je mislila da je voljela. Tijekom zaruka, Stefano je bio prekrasan prema njoj i svi su imali dojam kako je ona uspjela, kako se izvukla iz rajona, iz bijede, iz neimaštine. Ali, tad je ugledala svoje cipele na nogama Marcella Solare. To je bio početak njihova kraja.

„Cijeli život voliš osobu koju nikada zaista ne upoznaš.“

Lenu je nastavila učiti, briljirala je u srednjoj školi. Iako odlična, imala je dojam da je Lila bolje prošla od nje. Udala se, dobila prekrasan stan i muškarca. Lilin je život postao bezbrižan. A Lenu, Lenu je morala učiti. Učila je, a nije znala ima li to više ikakve svrhe, kad će teško dostići Lilin status. „Lila je kriva, razmišljala sam, što sam krenula tim putem, i nju moram zaboraviti: Lila je uvijek znala što želi, a to je i dobila, ja ne želim ništa, načinjena sam ni od čega.“

Iako su svaka krenule na svoju stanu, uvijek je postojala barem ona malena nit koja ih je na neki način povezivala. „Iako si bolja od mene, iako znaš više toga, nemoj me ostaviti.“ Kad je Stefano odlučio kako bi bilo najbolje da Lila provede ljeto na obali, Lila je htjela ići samo ako će Lenu biti uz nju. Tako i nikako drukčije.

Lenu je pristala, naravno da je pristala, iako je imala svoje namjere. Iako je Stefano s Rinom dolazio u posjet djevojkama, napetost je konstantno rasla, pogotovo oko cipela. A dok su dečki bili u gradu, Lenu, Lila i Pinuccia svakog su dana odlazile na plažu. Na plaži su im se gotovo svakodnevno pridružili Nino Sarratore i njegov prijatelj Bruno. Za Lilu je to bio početak njenog kraja, a za Lenu početak nekog boljeg života… „Moj život navodi me da zamislim kakav bi bio njezin da ju je dopalo ono što je dopalo mene, kako bi ona upotrijebila sreću koja je zadesila mene. A njezin se život neprestano pojavljuje u mojemu, u riječima koje izgovaram i kojima često odjekuju njezine riječi, u odlučnoj kretnji koja je prilagodba neke njezine kretnje, u mojemu manje koji je takav zbog nekog njezina više, u mojemu više koji je neko njezino nategnuto manje.“

„Dovoljan je trenutak da ti u potpunosti promijeni život.“

ZAUSTAVITE SE AKO NISTE ČITALI PRIČU O ONIMA KOJI BJEŽE I ONIMA KOJI OSTAJU!

„Tijekom godina dogodilo se mnogo ružnoga, čak i užasnoga, a da bismo se ponovno zbližile, trebale smo reći jedna drugoj sve tajne misli, no ja nisam imala snage da pronađem potrebne riječi, a ona je snagu možda i imala, ali od toga nije vidjela koristi.“

„Svaki izbor ima svoju povijest, mnogi trenutci u našem životu komprimirani su u nekom kutu i čekaju priliku, a prilika se na kraju ukaže.“

Svaka je nastavila svojim životom. Da, razgovarale su, ponekad se viđale, ali nit koja ih je povezivala bila je sve slabija. Lila je odgajala sina uz Enzovu pomoć, a Elena je izdala knjigu, pripremila se na selidbu i na vjenčanje sa akademskim profesorom Pietrom koji je dolazio iz uvažene obitelji Airota.

„Svatko mora činiti što može na mjestu koje ga je dopalo.“

Kako je promovirala svoju knjigu, u publici se našao Nino. Nino, u kojeg je bila zaljubljena od malena. Nino, koji ju je jednom poljubio. Nino, koji je bio s Lilom i napravio joj dijete. Nino, koji se opet pojavio. Što je Elena dobila dolaskom Nina u svoj život?

„Svatko si život prepričava kako mu paše.“

Lila, ona je radila u tvornici u teškim uvjetima. Nikada nije išla po pravilima i nikada nije radila ono što ne želi. Imala je sina i imala je Enza uza se. U rajonu je bila na vrhu, a sad je na samom dnu. Hoće li niže pasti?

„Tko sam ja ako ti nisi dobra, tko sam?“ Koliko je njihovo prijateljstvo uopće ostalo smisleno? Iako su odrasle u istom rajonu, njihovi putovi su krenuli u sasvim drugom smjeru. Jesu li se međusobno poticale iz ljubavi ili iz ljubomore? I koja je uopće bolje prošla u životu? Lila, koja je život krojila po svom, bez obzira na sve ružne karte koje dobila? Elena, koja je imala sve što je jedna žena mogla poželjeti, ali se nikad nije osjećala dostojno toga? „Moje postati bilo je postati prateći je u stopu. Morala sam ponovno početi postajati, ali za sebe, kao odrasla, neovisno o njoj.“

„Zajednica koja smatra da je prirodno gušiti toliku žensku intelektualnu energiju brigom o djeci i kući, neprijatelj je sebi samoj, a da to i ne primjećuje.“

Jako sam fascinirana Elenom, čak više nego Lilom. Fascinirana sam Eleninim mišljenjem o sebi. Koliko nema ni trunke samopouzdanja i koliko njezino mišljenje o sebi isključivo ovisi o mišljenju okoline, ali doslovce svakoga. Nebitno da li mišljenje o njoj donosi Lila ili netko tko je samo u prolazu. Ljudi oblikuju njeno mišljenje, a ne ona. Čak i kad je mislila da oblikuje sebe i da radi na sebi, radila je to da bi dokazala nešto Lili, da bi joj se usprotivila ili da bi joj ugodila. U konačnici, nju je u potpunosti oblikovala Lila.

Koliko dopuštamo da nečije mišljenje utječe na nas? Ja volim misliti da ne utječe. A ponekad utječe. Nekad malo, nekad jako. I ponekad sam podložna tom mišljenju. Kad me hvale nezaustavljiva sam, kada me kritiziraju baš i nisam. A ponekad kad me kritiziraju, dobijem neku dodatnu motivaciju. Sve ovisi. No, u velikoj većini slučajeva, ja gradim svoje samopouzdanje. Ja gledam što je dobro za mene. Ja radim na sebi zbog sebe. Ne zbog drugoga.

Baš me zanima što će se dogoditi se Eleninim samopouzdanjem u zadnjoj knjizi!

ZAUSTAVITE SE AKO NISTE ČITALI PRIČU IZGUBLJENOJ DJEVOJČICI!

„Sad kad sam blizu najbolnije točke naše priče, želim na stranici između nje i sebe potražiti ravnotežu koju u životu nisam uspjela pronaći čak ni sama sa sobom.“

Stigli smo do zadnjeg dijela. Iako sam sretna što sam pročitala sve, dio na koricama me dotukao. Na koricama piše „četvrti i posljednji dio“. S tim se dijelom još ne mogu pomiriti. Zaljubila sam se u Elenu Ferrante, u Elenu i Lilu, u njihovo prijateljstvo, ljubav, mržnju, život.

Zaljubila sam se u prekrasne rečenice koje su plesale na stranicama knjige. Zaljubila sam se u beskrajnu lakoću Elenina stila pisanja. Jednostavno, ima „ono nešto“. Nešto što vam neće dozvoliti da knjigu odložite osim ako baš ne morate, a i kad ju odložite, Lena i Lila će vam stalno biti u mislima.

Elena je dobila sve što je htjela. Napokon je odlučila biti svoja, ostaviti muža i djecu i biti ljubav Nina Sarratorea. Odlučila je otpustiti kočnice i biti svoja nakon toliko vremena, bez obzira na bilo koga, pa čak i na Lilu.

„Biti odrastao znači prestati se pokazivati.“

Elena je postala samouvjerena, samostalna žena, koja putuje svijetom promovirajući svoje knjige, ljubujući s Ninom. Djecu ostavlja na brizi bivšoj svekrvi, ponekad i Lili. Iako se prema van tako činilo, Elena nakon svih godina nije uspjela razviti dovoljno samopouzdanja kako bi snažno vjerovala u vlastite postupke. Kao i uvijek, osjeća stalan pritisak okoline, ali najviše od svega Lile. „Ubrzo sam shvatila da se navikavam biti istodobno sretna i nesretna.“

„Besmisleno je otvarati oči nekome tko je zaljubljen.“

Rajon ipak ne izlazi iz Elene, koliko god se ona trudila. Izbija iz svake pore njenog postojanja, obuzima svaku njezinu misao, pogled, rečenicu. Sve što je naučila tijekom godina, sve čega se pokušala riješiti svakim danom svoga života ostalo je slijepljeno uz nju odražavajući se na svaki djelić njezina vrtoglava života.

„Laži su bolje od sredstava za smirenje.“

„Podla je, uvijek je bila podla, ali je i mnogo više od toga, treba je podnositi.“ Lila je napredovala, naizgled postigla ono što nitko u rajonu nije. Obogatila se isključivo svojim postignućima, bez kriminalnih radnji. Uspjela je nadigrati braću Solare i preuzeti ulogu glavne osobe u rajonu. Ili?

„Ljubav nestaje tek kad se možeš vratiti sebi bez straha ili gnušanja.“

Teško je reći što bi bilo da su se Elena i Lila razdvojile u potpunosti preseljenjem Elene. „Onima koji su nitko i ništa važnije je od svega da postanu bilo šta drugo.“ Svaka nit kojom su bile povezane odisala je posebnom snagom. Čak i kada su se neke niti prerezale, preostale su postale još snažnije, još veće, još razornije. Po koga, vidjet ćete.

A jedna ih je nit u potpunosti vezala…

„Sve je na svijetu neizvjesno, čisti rizik, a tko ne prihvaća rizik, trune u kutu, nema povjerenja u život.“

Srce mi se slama što je Elena Ferrante napisala samo četiri knjige o Genijalnoj prijatelji. Dugo vremena nisam naišla na serijal koji bi me u potpunosti preuzeo i o kojem bi razmišljala svaki dan. Nisam ih ni čitala jednu za drugom, a svaki detalj mi se urezao u pamćenje kao da sam svoje vrijeme provodila samo čitajući knjige jednu za drugom bez imalo predaha.

Prijateljstvo Lenu i Lile je ostavilo snažan utjecaj na mene. Pitam se koliko postoji Elena i Lila na svijetu? Koliko postoji djevojčica na svijetu koje stasaju u žene, ostare i svejedno su povezane takvim nitima?

„Svaki intenzivan odnos među ljudskim bićima pun je zamki, a ako želiš da potaje, moraš ih naučiti izbjegavati.“

Naposljetku, koliko je uopće njihovo prijateljstvo bilo divno? Od čega je nastalo? U što se pretvorilo?

Bez obzira na sve, bez obzira na završetak, Lenu i Lila će uvijek ostati povezane.

Grickajmo knjige zajedno!