AUTOR: Mary Ann Shaffer & Anne Barrows
NAKLADA: Sonatine (moje izdanje je Novela koja više ne postoji)
Bilo bi dobro da se malo i informiramo o Guernseyju (službeni naziv je Vogtei Guernsey). Guernsey je dio Kanalskih otoka, koji su prvobitno bili dio zemalja vojvoda od Normandije. U 11. stoljeću, Vilim Osvajač je osvojio Englesku i postao engleski kralj, a Kanalski otoci kraljevski posjed. Zanimljiva je činjenica što Kanalski otoci nisu dio Ujedinjenog Kraljevstva, a nisu niti krunska kolonija. Oni su kraljevski posjed, pa stoga odgovaraju samo britanskoj Kruni. Da, i ne plaćaju porez. Ako tražite zgodno mjesto za preseljenje, mislim da ste ga našli!
„Odgovornost se dijeli samo do određene granice.“
S obzirom kako je ovo bila knjiga za čitateljski klub, moram se odmah dotaknuti mojih prvotnih misli vezanih za knjigu. Naslovnica je roza i nećemo se lagati, odmah sam pomislila da je riječ o ljubiću. Priznajte, i vi ste to pomislili (osim ako već niste čitali knjigu). Razmišljala sam kako ću knjigu pročitati u zadnji čas, nekako s nogu, jer mi se ne da trošiti vrijeme na ljubić. Osim toga, imala sam u planu pročitati neke druge knjige koje nisam mogla dočekati. Igrom slučaja, knjiga mi se našla u rukama i prije nego što sam krenula s čitanjem bilo čega, pa sam joj se morala posvetiti (jer i drugi ljudi čekaju na čitanje).
„Možda knjige posjeduju neki instinkt za navođenje koji ih upućuje do savršenog čitatelja.“
Ono što je mene odmah oborilo s nogu je forma pisanja. Knjiga je napisana u obliku skupa pisama između spisateljice Juliet Ashton, njezinog prijatelja i izdavača Sidneya Starka, prijateljice Sophie (Sidneyeva sestra) i Susan, udvarača Markhama V. Reynoldsa, te članova Društva za književnost i pitu od krumpira s Guernseya.
Postoji još samo jedna knjiga koju sam pročitala, a da je pisana u istoj formi koja me je oborila s nogu. Riječ je o knjizi Cecelie Ahern Na kraju duge, koja mi je njena najdraža knjiga ikad (da, malo mi je draža i od P.S. Volim te). Ako se pitate zašto ju više uopće ne spominjem, odgovor je da sam odustala od nje. Pročitala sam P.S. Volim te i Na kraju duge, s kojima sam bila oduševljena, te još dvije ili tri koje su me razočarale, pa smo se nas dvije prestale družiti. Vratimo se na Društvo za književnost i pitu od krumpira s Guernseya.
Juliet je tijekom rata pisala pod imenom Izzy Bickerstaff. Njezine je kolumne Sidneyeva izdavačka kuća skupila u knjigu pod nazivom Izzy Bickerstaff ide u rat, koje ona promovira po Engleskoj. Nakon što završi turneju, počet će pisati pod svojim imenom i želi naći neku dobru temu. Također, časopis Times ju želi angažirati u pisanju članaka (pod svojim imenom).
„Humor je najbolji način da se podnese nepodnošljivo.“
Igrom slučaja, na kućnu adresu joj stiže pismo od Dawseya Adamsa s Guernseya, jer je kupio knjigu Elijini (pravim imenom Charles Lamb) odabrani eseji na kojima je pisalo Julietino ime. Na taj se način oni povezuju i Juliet se preko pisama upoznaje sa svim članovima Društva za književnost i pitu od krumpira s Guernseya.
Juliet otkriva to prekrasno Društvo, upoznaje svakog člana, te saznaje kako je njima bilo tijekom okupacije Nijemaca. Saznaje i kako su nastali i odakle im to dugačko ime. Naposljetku, odlučuje otputovati na Guernsey, iako je savršeno svjesna da se netko nimalo n slaže s tim.
„O malim tugama lako se govori, no velike su nijeme.“ Seneka
Osim što će vas knjiga rastopiti i možda u kojem trenutku izmamiti suze na oči, naučit će vas i nekoliko korisnih stvari. Prva stvar, saznat ćete kako napraviti tajnu večeru sa slasnim jelom, a da pritom nitko ne zna da jedete ukusnu hranu. Druga stvar, saznat ćete kako se na učinkovit način izvući knjigama iz situacije opasne po život. Treća i najbitnija stvar, saznat ćete kako ćete uspješno sakriti svinju. Živu svinju.
Nadam se i ukrasti jednu ideju od Društva za književnost. Vjerojatno svaki čitateljski klub funkcionira na način da izaberu jednu knjigu mjesečno i onda na sastanku raspravljaju o njoj. U Društvu za književnost su svi čitali različite knjige i onda su na sastancima govorili o knjizi koju su pročitali s ciljem da nagovore nekog drugog da pročita tu knjigu. Rijeko se događalo da su dvije osobe pročitale istu knjigu o kojoj bi mogli raspravljati. Stoga ću ja predložiti da uz našu redovitu raspravu o knjigama, govorimo i o knjizi koja nas se najviše dojmila u skorije vrijeme. Mislim da na taj način možemo saznati nešto o drugim knjigama koje bi vjerojatno zaobišli.
„Čitanje dobrih knjiga pokvari vam užitak u lošim knjigama.“„Knjižari su zaista poseban soj ljudi. Nitko pri zdravom razumu ne bi se prihvatio rada u knjižari za tu plaću, a tek nitko pri zdravom razumu ne bi poželio biti vlasnik knjižare – mogućnost zarade je premalena. Dakle, zacijelo to rade iz ljubavi prema čitateljima i čitanju, uz to što prvi dobiju nove knjige.“
Ne, ovo nije ljubić. Možda samo malo. Ali, ono na skroz sladak i romantičan način, u odgovarajućim dozama.
Ovaj skup pisama ćete poželjeti držati u kutiji i izvlačiti svako malo kako biste se podsjetili što je snaga pravog prijateljstva. Poželjet ćete joj se vraćati svako malo kako biste čitali o vremenu lijepih, ukradenih, mirnih, prekrasnih trenutaka u teškim i ružnim vremenima.
„Nije li to nešto posebno, poznavati vlastitu dušu po čuvenju, umjesto znati istinu o njoj?“
Ova će vas knjiga natjerati da razmislite o pravom prijateljstvu i pravoj ljubavi. Društvo za književnost će vas potaknuti na još strastvenije čitanje i na pažljivu brigu o knjigama. Na kraju, vjerojatno ćete se učlaniti u neki čitateljski klub. Ili ćete ga sami osnovati. U svakom slučaju, Društvo za književnost trajno će se nastaniti u vašem srcu.
„Zbog sitnice ćete se zainteresirati za knjigu, ta sitnica će vas dovesti i do druge knjige, a neka sitnica iz te do treće. To je geometrijska progresija kojoj se ne nazire kraj, a ni zbog kojeg drugog razloga doli čistog užitka.“
Koja vas je knjiga neočekivano očarala?
Grickajmo knjige zajedno!
Commentaires