AUTOR: Fredrik Backman
NAKLADNIK: Fokus
Na početku recenzije ću vas odmah preusmjeriti. Ako niste, prvo odite pročitati Ovea (link ću vam ostaviti ovdje). Ako jeste, možemo nastaviti u ovom smjeru.
Da, Britt-Marie je bila na ovom blogu. Ne doslovce, naravno. Samo na ekranu (smiješna sam danas).
Odmah ću vam reći. Britt-Marie je moj tip osobe. Nema s njom puno zezancije. „Neki ljudi ne shvaćaju važnost popisa, ali Britt-Marie nije jedna od njih. Ona ima toliko popisa da vodi odvojenu listu s popisom svih popisa. Inače bi se svašta moglo dogoditi. Mogla bi umrijeti. Ili zaboraviti kupiti sodu bikarbonu.“ Točno takva sam vam i ja. Minus soda bikarbona. Kako ona sa sodom bikarbonom, tako ja s omekšivačima. Ne znam zašto, ali bitno mi je da imam zalihu omekšivača.
Britt-Marie zna što je red. I sve je kod nje ko` po špagi. Sve, osim što joj baš ne ide socijalna interakcija. Ta socijalna interakcija joj nije baš igrala neku ulogu jer je taj dio odrađivao njezin muž Kent. „Nije stvar u tome da Britt-Marie nije imala svojih snova, stvar je u tome da su njegovi bili veći i da onaj s većim snovima uvijek pobjeđuje. Barem na ovom svijetu.“
„Što vrijedi ljubav ako ostavite nekoga kad vas najviše treba?“
Znate kako se ono kaže? Što kad ne budete imali nekoga blizu sebe? E pa, onda ćete se morati sami snaći (dobro, ne ide baš tako, ali kužite poantu). Tako je i Kent pronašao ljubavnicu i dobio infarkt, a Britt-Marie ja završila u Borgu, doslovce Bogu iza nogu. Sama samcata. Bez socijalne inteligencije.
„U današnje vrijeme potrebna je nevjerojatna količina papirologije da biste bili ljudsko biće. Besramna količina administrativnog posla da biste postali dijelom društva.“
Zamislite si super ultra mega organiziranu osobu kako dolazi u mjesto u kojem je na jednom mjestu pizzerija i pošta i automehaničarska radnja koju vodi žena u vidno alkoholiziranom stanju. Zamislite si ultra super mega organiziranu osobu kojoj je soda bikarbona glavno oružje kako se susreće s djecom koja cijele dane igraju nogomet i hodaju okolo prljava. „Uz Faxin jasnije vidite svijet.“
„Stvari su razumljivije kad možeš prstom pokazati na njih.“
I onda, kao šlag na torti, zamislite si da ta super ultra mega organizirana čistunka vodi dubokoumne razgovore sa jednim štakorom!
Jeste? Odlično! Uzmite si Britt-Marie u ruke!
„Kad ste uronjeni u tišinu, ne znate je li itko svjestan vašeg postojanja.“
Ne mogu reći da sam u potpunosti upoznata s Backmanovim djelima jer sam samo pročitala Ovea i Britt-Marie (a u planu su mi sve ostale). Ono što Backman odlično radi je prikazivanja običnih likova koje svaka osoba poznaje. Još bolje, njegovi protagonisti su osobe koje vas u stvarnom životu vjerojatno živciraju (a samo ih površinski poznajete).
Backman uzima te „naporne“ osobe i prikazuje ih u slojevima. Prikazuje ih potpuno ogoljene i jednostavno si ne možete pomoći, a da ih ne zavolite. Vjerojatno ćete zbog njega zavoljeti nekog napornog susjeda ili ćete možda shvatiti zašto su neki ljudi baš takvi kakvi jesu.
Ove i Britt-Marie su mi posebno dragi baš zbog tog očiglednog nedostatka socijalne inteligencije, ako se to uopće može nazvati nedostatkom. Oni su pedante, organizirane, savjesne osobe koje se nimalo ne libe reći svoje mišljenje, bez obzira na sugovornika.
Iskreno mislim kako bi svijet bio bolje mjesto kada bi na njemu bilo više Ovea i Britt-Marija. Hvala Backmanu što nam pokazuje upravo te obično neobične osobe i njihov obično neobičan pogled na svijet.
„Normalan život je uredan.“
Koji vam je književni lik prirastao srcu?
Grickajmo knjige zajedno!
