AUTOR : Art Spiegelman
NAKLADNIK: Fibra
Čitate li grafičke romane?
Moram priznati kako je meni ovo prvi grafički roman. Grafički roman? Se ne kaže strip? Meni je to isto zagolicalo maštu, pa sam kao pravi laik pohrlila tipkovnicom na Google i skužila da su grafički roman i strip slični, nipošto isti. Stripovi izlaze periodično, redovito se izdaju i sadrže slijedna umjetnička djela. Nasuprot tome, grafički roman je puno duži od stripa, format mu je veći, a priča ima definitivan završetak. Ako lažem ja, laže i Google.
Prošli sam Interliber kupila Neustrašive: žene koje žive po svom u nakladi Fibra kako bi se približila takvom obliku knjiga. Međutim, ona još nije dočekala svoj red. Zašto onda Maus? Sasvim slučajno i sasvim spontano. Muž je dobio preporuku, ja sam otišla u knjižnicu po primjerak, on ga je pročitao i rekao da je fora. Ja sam na to odsutno kimnula glavom, već spremajući Mausa na povratak u knjižnicu, kad mi je muž rekao da si je pročitam. Na to sam isto odsutno kimnula glavom jer postoji otprilike milijardu knjiga koje želim pročitati i koje me dozivaju s police. On je pročitao moje misli i rekao: „Znam da imaš drugih knjiga, ali ovo ćeš pročitati u jednoj večeri“. Tako se Maus preselio iz ruksaka u moje ruke.
Riječ je o složenom i suptilnom djelu: dijelom obiteljski memoari, dijelom čin povijesne dokumentacije i dijelom autorefleksivan prikaz vlastitog stvaranja. Okvirna priča, smještena u kasne 1970-te u New Yorku, prikazuje odnos odraslog Arta Spiegelmana sa svojim mrzovoljnim i ekscentričnim ostarjelim ocem Vladekom i njegove pokušaje da ga intervjuira o njegovom ranom životu. Kroz njihov razgovor provlači se prikaz o Vladekovoj vezi sa Spiegelmanovom majkom, njihovom braku u Poljskoj, usponom nacista na vlast i putom u Auschwitz. Spiegelman nije prikazivao ljude, nego je portretirao Nijemce kao mačke, Židove kao miševe, a Poljake kao svinje. Za Mausa je dobio Pulitzerovu nagradu 1992. godine za skretanje pozornosti na grafički roman (strip) kao medij. Inače, to je bio prvi i jedini put da grafički roman pokupi Pulitzera!
Što se tiče same tehnike crtanja, Spiegelman pati od „lijenog oka“ i zbog toga mu nedostaje percepcija dubine. Kaže da je njegov umjetnički stil „zaista rezultat njegovih nedostataka“. Njegov je stil radne jednostavnosti, s gustim vizualnim motivima koji često ostanu nezamijećeni pri prvom gledanju. Osim toga, Spiegelman je izjavio da sebe ne vidi prvenstveno kao vizualnog umjetnika, onoga koji instinktivno crta. Rekao je da se okreće spisateljskom radu jer mu nedostaje povjerenja u njegove grafičke vještine. Svoj dijalog i vizualne slike podvrgava stalnoj reviziji - preradio je nekoliko balona za dijalog u Mausu i do četrdeset puta. Spiegelman u svom radu koristi i staromodne i moderne alate. Ponekad više voli raditi na papiru na crtaćem stolu, dok u drugima crta izravno na računalo pomoću digitalne olovke i elektroničkog tableta za crtanje ili kombinira metode, koristeći skenere i pisače.
Stavljanje takvog iskustva kao što je uspon Nacista i rub umiranja u Auschwitzu moglo bi se činiti kao pomalo budalast potez, ako uzmemo u obzir da takav format najčešće podrazumijeva super junake i njihove „živjeli su sretno do kraja života i spasio sam princezu u nevolji“ avanture. Međutim, Art Spiegelman vjerojatno nikada ne bi mogao vjerodostojnije prikazati život oca i majke, naposljetku i sebe samoga bez grafičkog prikaza. No, ono što je izgubio pri grafičkom prikazu je doza realnosti i zbilje. Čitajući Mausa, moj se mozak nije mogao u potpunosti uživjeti u istinitost cijele radnje, iako je znao da je nastao prema istinitom događaju. Iako se Maus može činiti opsežnim djelom (teškim skoro 300 stranica), ja sam ga čitala brzo i halapljivo, gledajući slike i uživajući u novom formatu kojeg istražujem, ne imajući na umu tragičnost koja se htjela prikazati na „pristupačniji“ način. Možda bi moj dojam bio bolji da prije Mausa nisam čitala niti jedan roman na temu Holokausta jer naprosto nisam uspjela ući u radnju onako kako sam ulazila u romane koji se bave progonom Židova. Ovako ću ga pamtiti kao dobru priču novoga formata (za mene).
Grickajmo knjige zajedno!
Comments