„Odgađati svoj sud znači beskrajno se nadati.“
AUTOR: F. Scott Fitzgerald
NAKLADNIK: Šareni Dućan
Eto mene opet s klasikom (priznajem nevoljko)!
Kada je izašao film Veliki Gatsby, jednostavno me je obišao. Naravno, nisam mogla pobjeći od njega jer je Internet bio pun slika Leonarda DiCapria sa čašom šampanjca. Osim toga, odjednom su postali popularni tematski partyji sa svom silom muškaraca u odijelima i ženama u haljinama na resice i trakom oko glave. Sve u svemu, digla se tolika prašina oko toga da se meni digla kosa na glavi od filma. Od knjige također. Nisam imala u planu uopće čitati Velikog Gatsbyja. Nikad.
Očigledno planovi postoje kako bi se remetili! Moj čarobni „50 books scratch off“ donio mi je upravo Gatsbyja na vrata i nije mi preostalo ništa drugo nego se uhvatiti u koštac s tim famoznim klasikom. Da sam bila pametnija, mogla sam ga čitati u haljini na resice. Možda drugi put.
„Kad god osjetiš želju da nekoga osudiš, sjeti se samo toga da nisu svi ljudi na svijetu imali onih prednosti koje si ti imao.“Roman Veliki Gatsby F. Scotta Fitzgeralda donosi priču o Daisy Buchanan i Jayu Gatsbyju. Radnja romana smještena je u dvadesete godine prošlog stoljeća u Americi, a pripovijeda ju Nick Carraway, čovjek iz dobrostojeće obitelji koji se upravo vratio iz rata i nastoji prodati obveznice. Nick sebe smatra individuom odvojenog od svijeta o kojem pripovijeda. Seli se u East Egg, točno nasuprot Gatsbyjeve vile. Fasciniran je svojim susjedom Gatsbyjem koji priređuje raskošne i ekstravagantne zabave, a poznat je po cijelom New Yorku. „Onamo ljude nisu pozivali – nego su naprosto sami dolazili. Ukrcali bi se u automobile, koji bi ih dovezli na Long Island, i nekako bi završili pred Gatsbyevim vratima.“ Unatoč zabavama koje priređuje, i dalje je nezadovoljan svojim načinom života. Domaćina se nikada ne može vidjeti tijekom zabava, niti ga ijedna osoba u potpunosti poznaje.
Nick misli kako je on jedini kojega je Gatsby pozvao na zabavu, te na njih dolazi upravo kako bi ga upoznao, a ne kako bi osjetio dašak glamura. Nakon što ga je promatrao kako čeznutljivo zuri u zeleno svjetlo preko zaljeva, Nick saznaje da Gatsby godinama žali za Daisy, koja je udana za Toma. Igrom slučaja, Nick zaista poznaje Daisy, te on postaje spona između njih dvoje. Umjesto da ostane nevidljiv kako je i planirao, Nick postaje važna figura koja će na svojim leđima osjetiti posljedice poznavanja tog „velikog“ Gastsbyja.
„Čovjek se uvijek sneveseli kad počne drugim očima promatrati stvari kojima se i sam morao prilagođavati.“Fitzgerald koristi povijesni kontekst 20-ih godina prošlog stoljeća i ideju razočaranja popularnu nakon Prvog svjetskog rata kako bi stvorio roman koji prikazuje tadašnje društvo i način života, ali i ljudsku prirodu u čežnji za prošlošću i za nedostižnim. Dolina pepela - industrijska pustoš smještena između West Egga i Manhattana - služi kao kontrapunkt blistavoj budućnosti koju obećava zeleno svjetlo koje Gatsby vidi svake noći. Kao odlagalište otpada u obližnjim tvornicama, ono stoji kao posljedica poslijeratnog ekonomskog procvata Amerike, ružne istine iza potrošačke kulture koja podupire novopečene bogataše poput Gatsbyja.
Fitzgeraldovo je pisanje veličanstveno jer prikazuje mračan portret plitkih likova, te kako oni manevriraju u složenim situacijama. Oštrim psihološkim promatranjem, Fitzgerald u svojim likovima otkriva podlost duha i odsutnost odanosti. Ne možete ih čak ni mrziti, jer su glupi u svojoj sebičnosti i jedino što im preostaje je žaljenje. Međutim, glavna poruka koju nam Fitzgerald šalje nije da sanjarenje dovodi do očaja, nego da lov na nedostojan san dovodi do tragedije.
„Na život se mnogo uspješnije gleda s jednoga jedinog prozora.“Zaista je maestralan; on piše o vrućem danu tako da ćete itekako steći dojam o visokim temperaturama, te postoji velika vjerojatnost da se počnete znojiti. Radnja je zanimljiva i brzog tempa. Veliki Gatsby je mistična, glamurozna priča u kojoj se itekako i danas možemo prepoznati.
„Prošlost se ne može ponoviti.“Na koncu, Veliki Gatsby je klasik iluzija i zabluda. Koji su osjećaji stvarni? Koje su laži zapravo istinite? Kako priča koja počinje s takvom veličanstvenošću završava tako neočekivano? To je melodrama, romansa, svojevrsna tragedija. Ovo nije knjiga o ljudima, sama po sebi. To je roman ideja. „On vas shvaća upravo dotle dokle sami želite da vas se shvati, vjeruje u vas onoliko koliko biste sami htjeli da vjerujete u se, i uvjerava vas da ima o vama točno onakav dojam kakav ste se vi u najboljem slučaju nadali proizvesti.“
Jeste li čitali Gatsbyja? Ako niste, hoćete li?
Grickajmo knjige zajedno!
