Vegetarijanka

AUTOR: Han Kang

IZDAVAČ: Hena com

Postoje one knjige koje čitate u prolazu. Koje ciljano namijenite za čitanje kada negdje putujete i kada vam možda pažnja odluta u nekom drugom smjeru. Ali, Bože moj, ipak se onda u radnju lako vratiti.

Kako sam prvi put za vrijeme moga putovanja vlakom u Bjelovar odabrala Uspavanku, čijih sam dvjestotinjak stranica pročitala za vrijeme puta, ovaj put sam razmišljala istom logikom. Nađi si knjigu od dvjestotinjak stranica i završiš knjigu u jako kratkom vremenu. San jednog blogera.

Tako sam se odučila na Vegetarijanku. Kada smo već kod naziva, može li mi netko objasniti zašto je VegetarijAnka, a ne VegetErijanka?

„Jedenje mesa osnovni je ljudski nagon, što znači da se vegetarijanstvo protivi ljudskoj prirodi, zar ne? Jednostavno je neprirodno.“

Vegetarijanka je odabrana zbog nekoliko razloga. Prvo, ima dvjestotinjak stranica, 201 da budemo precizni (izmislila sam taj broj, javite mi jesam pogodila). Drugo, font je veći. Ako ćemo staviti knjigu u onaj tipičan „školski“ Times New Roman, sa fontom 12 i proredom 1,5, mislim da se onda dogura do nekih 120 stranica. Treće, knjiga je manja i stane svugdje. Tvrdih je korica, ali korice nisu teške.

Nisam u vlaku pročitala cijelu knjigu, jer to nije knjiga s kojom ćete razbijati moždane stanice, ali istovremeno hoćete. Bilo je dijelova koje sam čitala opet i opet, jer mi je u glavi bilo: šta stvarno, o moj Bože, čekaj, to je stvarno napisano, ona je što?!, on je što?!, kako je to uopće moguće?!

Što vam prvo padne na pamet kada pomislite da je netko vegetarijanac? Da li je to uopće promjena koja se dogodi preko noći, u jednom trenutku? Hoćete li osuditi nekoga ako odluči ne jesti meso?

Ja osobno nikada ne bih mogla biti vegetarijanac. Mogla bi ako se piletina ne bi svrstavala u meso. Drukčije nikako. A s obzirom da je moj čarobni napitak kakao, možete si zamisliti koja je vjerojatnost da postanem vegan (Word mi izbacuje da ova riječ ne postoji u hrvatskom jeziku).

Što ako zateknete svoga partnera kako u gluho doba noći stoji ispred hladnjaka i baca sav mesni sadržaj iz njega? Prvo će vam pasti na pamet kako vam partner nije normalan. Ili to ili mjesečari. Vjerojatno ćete imati razumijevanja ukoliko partner odluči ne jesti meso. Nećete baš biti pretjerano radosni ako i vas natjera da prestanete jesti meso. Nije li to malo sebično?

Yeong-hye je upravo to napravila. Probudila se usred noći. „Sanjala sam san.“ Ustaje, te izbacuje svaki komad mesa van iz hladnjaka. Rješava se apsolutno svega. Jednostavno odlučuje kako to više neće jesti.

„Yeong-hyeino sve čudnije ponašanje počelo se primjećivati prije otprilike tri godine, kad je najednom odlučila postati vegetarijanka. Omršavjela je toliko da ju je bilo gotovo strašno gledati i gotovo je posve prestala spavati.“

Svom mužu ne ostavlja previše izbora. Razumno mu objašnjava kako on većinu obroka pojede izvan kuće, stoga, dok je u kući, meso neće konzumirati, jer ona ne samo da više ne može staviti nijedan komad mesa u usta, ne može osjetiti njegov miris, niti ga više gledati.

„Nisam znao što bih rekao, iako sam istodobno bio svjestan da odabir vegetarijanske prehrane više nije tako neuobičajen kao što je nekad bio. Ljudi postaju vegetarijanci iz svakojakih razloga: na primjer, da pokušaju promijeniti genetsku predispoziciju za neke alergije, ili zato što se jedenje mesa smatra ekološki prihvatljivim. Ako se mene pita, jedini opravdani razlozi za promjenu prehrambenih navika su želja za vitkošću, pokušaj ublažavanja određenih bolesti, opsjednutost zloduhom ili problemi sa spavanjem zbog probavnih smetnji. U svim drugim slučajevima, kao u slučaju moje žene, postupanje protivno suprugovim željama obična je tvrdoglavost.“

Gospodin Cheong jednostavno nije znao kako reagirati. U cijeloj je situaciji ispao žrtva koju se nije ništa pitalo. Možda bi i pristao na sve te „lude“ zahtjeve da su sjeli i razgovarali o tome. Čak i da nije bilo tog njenog vegetarijanstva, oni nikad nisu sjedali i razgovarali o nečemu.

„Bila je žena od malo riječi. Od mene je rijetko išta tražila, i bez obzira koliko bi se kasno vratio kući, nikad nije zanovijetala. Čak i kad bi se naši slobodni dani podudarali, nije joj padalo na pamet da predloži da odemo nekamo zajedno.“

Iako se radi o Yeong-hye, od nje u knjizi ne čujemo apsolutno nijedno mišljenje, osim onoga što prepričavaju njoj bliske osobe: muž (gore spomenuti), šogor i sestra.

Njezin šogor je umjetnik koji ima pauzu, blokadu. Problem sa stvaranjem. Cijela ga situacija sa sestrom njegove žene nije previše uzrujala. Da, bila mu je čudna i neobična cijela ta situacija sa vegetarijanstvom, ali njega je okupirao samo jedan mali detaljčić na njegovoj šogorici…

Naposljetku, njena nam sestra govori o tom fenomenu. Sestra je oduvijek bila samostalna, znala se izboriti za sebe, otvorila vlastitu trgovinu, uspješna je žena i jedino što joj je preostalo gledati kako se Yeong-hye uništava. Voli misliti kako se zapravo brine za nju, ali nije li opet sva pozornost samo na Yeong-hye, umjesto nje, koja zaslužuje biti u centru pažnje?

S obzirom da nam Han Kang jednostavno nije dala perspektivu Yeong-hye u knjizi, nameće se pitanje vrijedi li Yeong-hyein glas uopće išta? Sve što smo doznali u knjizi, došlo je iz doživljaja onih koji je „najbolje“ poznaju.

Vrijedi li uopće naš glas kada je riječ o našem tijelu? S obzirom da se vegetarijanstvo tek počelo prihvaćati, počinjemo ga smatrati sastavnim dijelom nečijeg (ili našeg) života. Bez obzira na to, vegetarijanstvo nije svugdje prihvaćeno. Jer mora se jesti meso. Jednostavno mora.

Još smo u goroj situaciji kada je riječ o veganstvu, jer nije samo riječ o mesu, već i o brojnim namirnicama koje osoba ne konzumira. Koliko tek to nije normalno.

Na stranu sve to. Pitam se pitam da li se ta situacija mogla popraviti, usporiti razgovorom? „Sanjala sam san.“ Yeong-hye nije bila sama. Imala je muža, obitelj: majku, oca, sestru i šogora. Imala je svoje bližnje. Oni nisu čuli „Sanjala sam san“, oni su čuli „Ja više nikada neću jesti meso“.

„Da, oduvijek je bila šutljiva, ali tad je govorila toliko malo da s njom nije bilo moguće smisleno komunicirati.“

Još mi jedna stvar pada na pamet. Što da je bila riječ o muškarcu koji je odlučio ne jesti meso? Bi li to bio veći skandal od ovoga koji se dogodio s Yeong-hye?

Yeong-hye nije samo postala vegetarijanka, ona je otišla još nekoliko koraka dalje. Preostaje vam samo uzeti knjigu u ruke i vidjeti koliko je daleko otišla!

Grickajmo knjige zajedno!