AUTOR: Amor Towles
NAKLADNIK: Mozaik knjiga
„Kad čovjeka prognate u njegovu vlastitu zemlju, nema novog početka.“
Složit ćemo se, postoje brojne nehumane, mučeničke, sadističke kazne. Izdaja države kažnjava se na toliko načina da ih ne možemo ni pobrojati. No, što kad te država kazni ostankom u svojo državi? Kad te se ne odrekne i progna u drugu državu ili kontinent, nego te zadrži sebi blizu kako bi osoba mogla promatrati promjene u vlastitoj državi, bez da može prstom pomaknuti.
„Ako čovjek ne ovlada svojim okolnostima, one će nedvojbeno ovladati njime.“
21.06.1922. presuda je izrečena. Grof Aleksandar Rostov – nositelj odličja svetog Andrije – osuđen je na doživotni kućni pritvor! I to kakav! Osuđen je da cijeli svoj životni vijek provede u hotelu Metropol u Moskvi. Oduzeli su mu i apartman u kojem je dotada boravio i premjestili ga u daleko neudobniji sobičak na tavanu.
Grof se u svojoj plemenitoj naravi miri sa sudbinom i prigrli svoj novi dom koliko god je to moguće. Naposljetku, kazna je mogla biti daleko gora! „Gospoda se ne bave zanimanjima.“
„Vlastiti potencijal ostvaruje se izlaskom u nepoznati svijet.“
Mirno, staloženo, „gentlemenski“, grof Rostov postaje sastavni dio hotela Metropol sudjelujuću u kreiranju menija i rasporeda gostiju u restoranu hotela, kao i u odabiru vina. Doduše, i vino će se naći na udaru državnog aparata!
„Povijest je posao identificiranja važnih trenutaka iz udobnosti naslonjača.“
Iako je tijekom svog pritvora uživao u posjetima ljudi koji su bili na slobodi, nekako je najviše vremena provodio s djevojčicom sklonoj žutoj boji, Ninom Kulikovom, koja mu je pokazala svaki centimetar hotela zbog kojeg su grofu često pucale hlače na najnezgodnijem mjestu. Nezgodno i za običnog čovjeka, a kamoli za jednog grofa!
„Djeca, za razliku od odraslih ljudi, žele biti sretna.“
I dok desetljeća burno prolaze izvan hotela, grof iskorištava svaki aspekt svoje slobode u pritvoru. Naučio je kako voditi svoje ratove unutar hotela. Upoznao je ljude od kojih nije očekivao pomoć i shvatio da zbog nekih ljudi vrijedi riskirati sve. „Posjet prošlosti može biti prilično ugodan ako čovjek ne očekuje da se gotovo svaki njezin aspekt promijenio.“
Mogao je otići iz Rusije, ostati u Parizu u slobodi. Međutim, vratio se, spreman suočiti se sa sudbinom.
„U životu nije važno hoće li nam pljeskati; važno je hoćemo li izaći unatoč neizvjesnosti pohvale.“
Kako zatočeništvo može biti romantično, zar ne? Iako je radnja smještena u razdoblje kada povijest pamti ubojstva, prognanstva, mučenja, glad i neimaštinu, jedan grof je bio spašen i poslan da provede svoje zatočeništvo u udobnosti jednog od najboljih hotela, gdje će vidjeti na koji će se način njegova ljubljena Rusija promijeniti. „Mi i Amerikanci vodit ćemo do kraja ovog stoljeća jer smo jedine nacije koje su naučile ostaviti prošlost po strani umjesto da joj se klanjamo. Ali, dok su oni to učinili u službi voljenog individualizma, mi to pokušavamo učiniti u službi općeg dobra.“
„Mi moramo zaboraviti kako bi djeca mogla upamtiti.“
Mene je knjiga kupila. Ne mogu vam reći da sam u potpunosti objektivna jer (jeste pomislili da je to zato što su mi platili za ovu recenziju? :P) obožavam sve što ima veze se Rusijom. Idealiziram je i savršena mi je. Tako da me je i ova poslastica dobila.
Međutim, nije me dobila na prvu. Trebalo mi je sigurno 150 stranica kako bi mogla u potpunosti ući u radnju. Radnja je dinamična, ali spora. Profinjena je i uglađena, baš kao i sam grof Rostov. Kao što grofu dani u zatočeništvu nisu brzo prolazili, tako je i knjiga dugo trajala.
„Kad život čovjeku onemogući ostvarivati njegove snove, on će potajno pronaći način da ih ipak ostvari.“
Inače, hotel Metropol otvoren je od 1905. godine, idejno zamišljen kao kazalište sa hotelom. Međutim, zbog brojnih investicija i odustajanja od ulaganja, Metropol je postao hotel sa restoranom. Ako biste htjeli noćiti u apartmanu u kakvom bi grof Rostov zasigurno uživao, cijena će biti negdje oko 10 000 kuna. No, ako biste uživali u smještaju boljem od njegovog tavanskog sobička, noćenje ćete platiti negdje oko 1500 kuna. Nije loše, zar ne?
Možda ćete doći u napast odustati od knjige već nakon nekoliko stranica, možda ćete se pitati zašto ju već jednom ne zatvorite. Ja vas usrdno molim da grofu Rostovu date priliku do kraja i onda se odlučite o osjećajima koji će vas vezati uz ovu knjigu.
„Našim životima upravljaju neizvjesnosti, a mnoge od njih narušavaju život ili su čak zastrašujuće, ali ako ustrajemo i ostanemo velikodušni u srcu, možda nam se dopusti trenutak vrhunske jasnoće – trenutak u kojem sve što nam se dogodilo odjednom postaje očito kao potreban tijek događaja, čak i ako se nalazimo na pragu odvažnoga novog života kojim smo oduvijek željeli živjeti.“
Koju vam je knjigu bilo teško uzeti u ruke, a na kraju vam se svidjela?
Grickajmo knjige zajedno!
Comments