Obrazovana

„Čitam da bih naučila što da mislim, a ne kako da mislim svojom glavom.“

AUTOR: Tara Westover

NAKLADNIK: Knjigoteka

Tara Westover odrasla je u mormonskoj obitelji na Buckovom vrhu sa sedmoro braće i sestara. Otac je bio glava kuće, on je određivao pravila – država ih samo obmanjuje i indoktrinira, stoga on djecu nije prijavio po rođenju. Oni nemaju rodne listove, rođeni su kod kuće i nikada nisu otišli kod liječnika, nemaju medicinsku dokumentaciju. Osim toga, niti jedno dijete nije išlo u školu jer je svrha škole udaljavanje djece što dalje od Boga. Smisao života njena oca bila je priprema za Sudnji dan. „Kada bi svijet propao, moja obitelj nastavila bi živjeti netaknuta.“

Uz braću i sestre, Tara je pomagala obitelji radom. Bavili su se otpadom, a Sjekač (uništavač željeznog otpada) je bio njen najbolji prijatelj (u isto vrijeme i neprijatelj). Oni nisu imali što raditi u školi, nisu imali potrebe za obrazovanjem ili stjecanjem bilo kakvog uvida u svijet koji se događa oko njih. Njihov je život bio rad i Bog. Tara je bila lišena tereta (osim tereta rada), a njen oblik života određen je i prije njena rođenja. Ona nije morala razmišljati. „Moj život određivali su drugi. Njihovi glasovi bili su snažni, naglašeni, apsolutni. Nikada mi nije palo na pamet da i moj glas može biti moćan poput njihovih.“

Teoretski, otac im nije branio odlazak u školu. Međutim, uvijek je imao tako snažne argumente protiv da bi se djeca jednostavno pokrila ušima pri spominjanju škole. Zato je bilo jednostavnije samo šutjeti o tome. Ukoliko je Tara postala znatiželjna u vezi nečega, osjećala je sram zbog toga. „Ugodno je smatrati da je problem u meni, jer to znači da je u mojoj moći.“ Svejedno, osjećala se zatočenom u kući. Znala je kako takav oblik života nije za nju, no dugo joj je trebalo da nešto poduzme u vezi toga. Kako i ne bi, kada je od rođenja stavljena u kalup premalen za nju?

„Izgledi su bolji ako se oslanjate samo na sebe.“

U školu je krenula sa 17 godina – lagala je u prijavi za fakultet i navela kako se školovala kod kuće. Zapravo, sama je naučila sve potrebno za prijemni ispit i uspjela! Na fakultetu Brigham Young University, privatnom mormonskom sveučilištu u Utahu je prvi put ušla u učionicu. Nevjerojatno, ali na kolegijima nije znala što se događa i teško joj je bilo razlikovati stvarnost od fikcije. Tada je prvi put čula za Shakespearea, ali i za Holokaust.

Većina bi vjerojatno odustala od daljnjeg obrazovanja s obzirom na tako veliku rupu u znanju, no Tara nije. U školi je protivno želji roditelja, a odustajanje od nje značilo bi da su bili u pravu. Ona bi se morala vratiti Sjekaču i zaboraviti na vanjski svijet zauvijek. Osim toga, Tara je sada imala kontrolu. Bila je daleko od njih i na njoj je bilo učiti i stvoriti mogućnost za samostalan život. Ipak, gledajući sve „normalne“ kolege i kolegice oko sebe, teško joj se bilo pomiriti s činjenicom kako njezino odrastanje nije bilo lagano ni obećavajuće. Zato je ustrajala i davala sve od sebe. „Ono što je bilo vrijedno nisam bila ja, već niz ograničenja i primjedbi koje su me činile.“

„Ništa nije smješnije od stvarnog života.“

Uistinu je bilo teško čitati Obrazovanu i podsjećati se na to kako je unutra nečiji stvarni život, život kakav nitko ne zaslužuje živjeti. Život njezine obitelji bio je unaprijed određen, lišen iskustava koje bi mogli podijeliti s drugima, lišeni drugih ljudi. Tarina obitelj izolirala se od svijeta pretvarajući ga u najljućeg neprijatelja čekajući Sudnji dan koji nikako ne kuca na vrata. Tarina je priča utoliko snažnija jer se nije dala zatvoriti i jer se usudila misliti o sebi i staviti sebe na prvo mjesto, no ne nauštrb drugih. Njezin primjer pokazuje kako baš nikada nije kasno i kako se u životu može postići sve, čak i kada ti oni koje najviše voliš stoje na putu i odbijaju se maknuti s njega.

Obrazovana očituje moć utjecaja obitelji na razvoj djetinjstva, ali također naglašava kako možemo sami steći obrazovanje. Okruženje koje istražujemo, ljudi s kojima se družimo, vrijednosti koje odlučujemo podržavati, izazovi koje odlučujemo prevladati i osobni interesi - to su čimbenici koji predstavljaju stupove našeg cjeloživotnog obrazovanja.

„Prvo saznajte za što ste sposobni, a zatim odlučite tko ste.“

Westover u svojoj autobiografiji pažljivo objašnjava sjećanja, čak ih ističe i u fusnotama kako bi razjasnila pojedine situacije. Obrazovana je knjiga koja se bavi vrlo traumatičnim odgojem i događajima za koje će Tari trebati mnogo godina da se u potpunosti pomiri s njima i prigrli ih kao dio vlastita iskustva. U 33 godine prošla je više nego što će mnogi u životu doživjeti, diplomirala je na cijenjenim institucijama i nastavlja svoj uspon u akademskom svijetu - sve pod krinkom obrazovanja kod kuće i prvim ulaskom u školu sa 17 godina. To je senzacionalno i motivirajuće, da, ali istovremeno srcedrapajuće i bolno.

Cijenimo li dovoljno naše prilike za obrazovanje?

Grickajmo knjige zajedno!