Obradila sam najbolje, obradila sam one koje mi se baš i nisu svidjele, ali sam uvijek htjela napisati nešto i o onima između. Svi ih imamo. To su one knjige koje vas ostave ravnodušnima. Nisu ni grozne, ali nisu ni odlične i onda ih smjestite negdje u sredinu i ne možete ih baš do kraja dokučiti. Knjige koje mene ostave ravnodušnom su prvenstveno one koje uopće ne kužim. Znate ono, čitate i apsolutno nemate pojma što se događa u knjizi. Trudite se shvatiti, ali ne ide. Možda je do knjige, možda je do vas, možda ju čitate u krivo vrijeme. Druga kategorija knjiga koje me ostave ravnodušnom su one koje shvatim, ali ne izazovu neku emociju u meni. Eto, sve sam vam objasnila, pa možemo krenuti :)
8. Ezan: Ivana Šojat (Fraktura)- Dječak Luka istrgnut je iz majčina naručja, odveden iz kuće, iz rodnog mjesta. Danak u krvi bio je plaćen. Dječak Luka postao je Ibrahim, snažan ratnik Turskoga Carstva. Moćan, snažan, nemilosrdan. Ibrahim postaje musliman, uči novi jezik, ima nove uzore, stječe nove vještine i nova znanja, a njegov identitet pada u zaborav. „Ne zaboravi si ime, kao ni glavu na ramenima zadržati.“ Ivana Šojat piše odmjereno, dostojanstveno, stilizirano, stojeći iza svake riječi. Mislim da je zaista hvale vrijedno što imamo autoricu takvog kalibra u Hrvatskoj i da trebamo biti ponosni na nju! Ipak, vjerojatno nije bilo pravo vrijeme za nju. Iako sam ju htjela pročitati, tri sam se tjedna patila s njom, svaki dan čitala po koji odlomak psihički se umarajući. Dok sam čitala Ezana, nisam uživala u čitanju. Patila sam čitajući.
7. Luzeri i oni drugi: Ratko Horvatić (Semafora) - Život je jedan. Život je dragocjen i prebrzo prolazi. Da, naš problem uvijek je najvažniji i najbitniji. Ali, hoće li taj isti problem biti bitan za tjedan dana, za godinu dana? Vjerojatno neće. Problema će uvijek biti i nikad ih se nećemo moći u potpunosti riješiti. Ono što možemo je birati način na koji ćemo riješiti problem. Važna lekcija (posebno za mene): nemojte dopustiti da vam problemi (koliko god veliki ili mali bili) preuzmu život. Nije vrijedno. Iako je u sebi nosila dobre poruke, nekako mi je ostala nedorečena i nije me potaknula na daljnje razmišljanje i djelovanje.
6. Savršena majka: Aimee Molloy (Stilus knjiga) - Žene koje su rodile u istom mjesecu odlučile su napraviti grupu i redovito se okupljati u parku kako bi razgovarale o napretku svoje djece, dijelile korisne savjete, preporučivale proizvode i odjeću za djecu. Zbog grupe su se osjećale kao da nisu same. Winnie je redovito dolazila. Iako povučena, sprijateljila se s nekoliko svibanjskih majki: Francie, Colette i Nell. Svaki tjedan su se nalazile, sve dok Nell nije shvatila kako zapravo samo pričaju o svojoj djeci i da ne znaju ništa jedna o drugoj. Predložila je izlazak na Dan neovisnosti kako bi se bolje upoznale i opustile.Iako nevoljko, Winnie je došla na to okupljanje. Većina Svibanjskih majki bilo je prisutno. Razgovaralo se, smijalo, plesalo, fotografiralo, ali i pilo alkohola u većim količinama. Sve je bilo u duhu zabave, dok Mida jednostavno nije nestao iz kolijevke. Jako zanimljiva ideja. Iako kraj nisam očekivala, radnja mi je tekla previše sporo. Jednostavno sam ostala ravnodušna.
5. 10 000 milja Amerikom: Ivan Bertok (vlastita naklada) – Da sam ovu knjigu čitala prije 1000 dana proljeća i 1000 dana ljeta, vjerojatno bi se oduševila. Iako prožeta zanimljivim iskustvima, bila mi je nejasna. Nisam hvatala vremenski slijed radnje, nije mi bio dobro objašnjen. S obzirom na sve veću popularnost Work & Travel programa, očekivala sam da će Ivan opisivati i svoja iskustva s poslovima koje je radio, sa smještajem kojega je našao. Trebalo mi je više opisa snalaženja u Americi.
4. Tupa bol: Milena Agus (Profil) – „Mlada, neimenovana žena prisjeća se života svoje ekscentrične, nekonvencionalne bake. Baku upoznajemo 1943. kao tridesetogodišnjakinju koja živi s roditeljima, a sredina je smatra usidjelicom. Nakon što bombardiranje prestane, otac je prisili da se uda za prvog muškarca koji je zaprosi, starijeg udovca kojeg ne voli. Nakon nekoliko pobačaja suprug je pošalje u toplice gdje upoznaje strastvenog ratnog veterana. Devet mjeseci nakon povratka iz toplica dobiva dijete, a godinama poslije pokušat će ući u trag ljubavi svog života.“ Knjiga se čita dosta brzo, o njoj ne morate puno razmišljati. Preporučam ju čitati na plaži za skraćivanje vremena. Svaka je uspomena jedinstvena i svaki je doživljaj poseban. Ipak, u ovom slučaju nisam se mogla u potpunosti saživjeti sa uspomenama.
3. The Stand: Stephen King - Charlie jedne noći dolazi uspaničen kući, budi ženu i govori joj da se moraju što prije spakirati i pobjeći. On je jedini uspio pobjeći iz baze i nada se da će se uspjeti izvući. U Arnetti, na benzinskoj postaji Norman, Tommy, Henry, Stuart i Victor razgovaraju i druže se, kad nailazi Chevrolet koji uništava cijelu benzinsku pumpu. Dečki prilaze autu i vide kako je u autu troje mrtvih ljudi. Charlie i njegova obitelj nisu uspjeli. Uskoro u grad dolazi vlast. Odvodi ih u karantenu, jer sumnjaju da im je Charlie prenio virus (od milja nazvan Captain Tripps). Što reći? Knjiga mi je bila preduga. Čitala sam ja dugačke knjige, ali ovo mi je bilo pretjerivanje. Sve što je on rekao, mogao je reći u nekih 600 stranica. Imala sam poriv za preskakanjem stranica i odlomaka.
2. Veliki meštar: R. A. Lafferty (Hangar 7) – „Od svih ljudskih svjetova, Astrobe je jedini zlatan - u njemu je ostvaren san čovječanstva, utopije kakve prije nije bilo. Nakon propasti Starog Svijeta, a potom i Novog Svijeta, Zlatni Astrobe čovjekova je ''treća prilika''. Međutim usprkos idealističkim nastojanjima, Astrobe pati od moralnog i socijalnog propadanja u prvoj polovici 26.stoljeća.“ Ideja kao ideja mi se jako svidjela i s nestrpljenjem sam ju očekivala, ali na kraju sam ostala zbunjena. Bilo mi je teško pratiti radnju i dijaloge. Zapravo je vladalo stanje konstantne zbunjenosti. Radnja mi nije bila jako napeta i iskreno sam htjela da knjiga što prije završi.
1. Tiha kuća: Orhan Pamuk (Vuković & Runjić) - Faruk, Nilgun i Metin svako ljeto dolaze u posjet svojoj baki Fatmi, za koju skrbi sluga Redžep. Faruk, najstariji sin, docent je i radi na fakultetu. Nilgun je djevojka koja se izuzetno pronašla u politici. Metin je maturant koji želi otići u Ameriku i obogatiti se, jer ovdje nema nikakvu ostavštinu. Fatma dane uglavnom provodi u krevetu. Razmišlja o prošlosti. Premeće ormar. Redžep služi. Donosi voće. Kuha obroke. Izvještava. Njih su dvoje u simbiozi jer su osuđeni jedno na drugoga, jer se ne mogu više maknuti. Prekasno je. Iako na okupu, svatko je sam, svatko od njih uranja u samoću i tugu koja obavija njihove misli… Pamuk je otvorio vrata Fatmine tihe kuće i uveo nas u svijet turobnih, oljuštenih obitelji. Iako su me upozoravali da će mi biti dosadna, knjiga mi je zapravo bila dosta mistična. Nije mi bila teška za čitanje, ali su mi rečenice bile preduge. Ipak, nije me impresionirala, ostavila me je ravnodušnom. Radnja mi je bila jednolična, bez nekih zapleta, bez konkretnih raspleta. Očekivala sam puno više od jednog Nobelovca.
Na kraju smo! Jeste li čitali neku od navedenih knjiga? Slažete li se s mojim mišljenjem ili se apsolutno ne slažete? Rasprava je otvorena :D
Grickajmo knjige zajedno!
Comentários