AUTOR: Jorge Bucay
NAKLADNIK: Fraktura
„Nijedan razlog nije dovoljno dobar da odustanemo od onoga što jesmo.“
Prošlo je dva desetljeća od čitanja priča za laku noć (ako izuzmemo čitanje Snježne sestre pred Božić) . Imala sam, zapravo još uvijek imam, nekoliko Disneyevih knjiga sa njihovim klasičnim pričama, kao i ogromnu kutiju najljepših bajki svijeta. Bilo je tu puno pričanja priči, od različitih basni, pa sve do Crvenkapice. Mislim da se nje najviše sjećam od tih „klasika“.
Ostale klasike sam upoznavala uglavnom preko crtića. Videoteke su tada bile izrazito popularne, pa sam svaki tjedan gledala crtiće. Subotom sam išla u kino. Iako smo u vrtiću svaki dan čitali zanimljive priče, ja se najviše sjećam onih posebnih dana kada nam je bilo dopušteno u velikoj dvorani gledati crtić po izboru. S obzirom na toliku izloženost televiziji, tko bi rekao da ću čitati? :P
„Priča nosi teret odgovornosti da prenese nečije proživljeno iskustvo i da pouke koje nam te zgode donose ne padnu u zaborav.“
Kako onda Bucay? Nisam ništa njegovo čitala i kupili smo njegovu novu knjigu samo zato što zaručnik ima već pozamašnu kolekciju njegovih knjiga. Iskreno, ja ju nisam planirala pročitati jer je moja lista za čitanje već ogromna. Ali, ali… Gledala sam u policu s knjigama i razmišljala sam kako bi ipak mogla dati priliku Bucayju kada ga već svi toliko hvale. Izbor je pao na Klasične priče da se bolje spoznaš.
Bucay je na zanimljiv način pristupio pričama koje znamo napamet. Svaka obrađena priča u knjizi ima svoj Uvod kako biste se upoznali s kontekstom priče. Zatim ide Priča, s kojom ste više ili manje upoznati. Nakon toga pročitat ćete Pouke koje proizlaze iz sadržaja priče. Na kraju, Bucay predstavlja Druga vrata, gdje priču donosi na sasvim druge načine i otkriva nam ono što se skriva u pozadinu. A na samom kraju, kada pročitate sve priče, Bucay donosi još nešto, ali neću vam reći što. Samo ću vam reći da je jako zanimljivo!
„Priča je jedan oblik pobune protiv smrti.“
Da ne duljim, priče u knjizi s kojima ćete se bolje spoznati su:
1. Ružni pačić
2. Pepeljuga
3. Leteći slonić Dumbo
4. Crvenkapica
5. Eros i psiha
6. Svirač iz Hamelina
7. Uspavana ljepotica
8. Priča o Adamu i Evi
9. Hrabri krojač
10. Pinocchijeve pustolovine
11. Ivica i Marica
12. Mala sirena
13. Carevo novo ruho
14. Snjeguljica i 7 patuljaka
15. Legenda o Odiseju
„Što su drugo naši problemi negoli prepreke koje nam stoje na putu našeg ostvarenja kao osobe?“
Od 15 priča, Hrabri krojač i Eros i psiha su mi bile potpuna nepoznanica. Dumba, Svirača iz Hamelina i Pinocchija sam znala jako površno. Ostatak sam apsolutno znala.
Bilo mi je jako lijepo prisjećati se tih priča i uživati u njima iz druge perspektive. Uživala sam u njima, iako ih Bucay nemilosrdno otkriva. Osim već svima poznate ženske podčinjenosti u većini priče, progovara o mračnoj strani ljudskog karaktera.
„DA istraživanju. DA dijeljenju. NE podčinjavanju. NE gomilanju.“
Velika je većina priča adaptirana kako bi bile prikladne za djecu. Užasne ljudske osobine prikazane su u nevinim pričama za djecu kako bi uz njih mogli lakše zaspati. Pričamo priče djeci o majci koja ostavlja djecu na milost i nemilost u šumi. Pričamo priče o ružnim ljudskim sudbinama kako bi im prenijeli poruku o tome kako će sve biti dobro na kraju. Ne samo dobro, već apsolutno sjajno.
Ružne sudbine nekako su romantizirane tako da imamo dojam da je likovima teško u životu, ali nikada nisu u potpunosti sami. Ako princeza spava vječnim snom, netko uvijek pazi na nju ili je u lijepom krevetu. Ako su likovi sami u šumi, barem imaju jedno drugoga i mrvice kruha sa sobom. Čak i ako je jako grozno, ipak nije beznadno. A svi znamo da će na kraju biti sve u redu.
„Čarolija ljubavi sastoji se u tome da onaj tko te voli zna u koje mjesto treba dirnuti da te smrtno rani i zato to NIKAD neće učiniti.“
Trebamo li nastaviti s pričanjem tih priča ili preuzeti nove priče koje ne nose sa sobom bespomoćne princeze u nevolji ili majke koje ostavljaju djecu u šumi?
„Bahatost je uvijek paravan za pomanjkanje argumenata.“
Koja je vaša najdraža klasična priča?
Grickajmo knjige zajedno!
Comments