AUTOR: Tracy Chevalier
NAKLADNIK: AGM
Koliko se kužite u umjetnost?
Ja mogu samo reći da li mi je nešto ružno ili lijepo. Više od toga ne mogu. Obišla sam puno muzeja na kugli zemaljskoj i uvijek ih obilazim jer volim vidjeti što je ljudska ruka stvorila kroz vjekove, ali ne razumijem se u umjetnost ni pod razno. Možda bi situacija bila drukčija da sam se školovala negdje u inozemstvu, gdje učitelji s djecom obilaze muzeje i galerije, pa si djeca lijepo uzmu bilježnice i olovke i slikaju ispred umjetnina po cijeli dan. Možda bi onda nešto shvatila. Možda.
Slična je situacija s vinom. Divim se onim ljudima koji si malo naliju u čašu, znalački ju „prodrmaju“, malo otpiju i onda razglabaju o notama. Meni je to sve isto, više ili manje gorko. Totalni laik, znam. Iako, bila sam na vjenčanju neki dan gdje mi je jedna djevojka objasnila značenje trpkog vina. To vam je kada prođete jezikom po nepcu i osjetite kao da malo zapinje. Čestitam, skoro pa ste enolog!
Znam tko je djevojka s bisernom naušnicom. Nisam ju vidjela uživo, ali se negdje potkrala u udžbeniku likovne kulture. Nisam bila pretjerano oduševljena kada je predložena u čitateljskom klubu jer nisam na ti s umjetnošću, ali što je tu je. Za sve one koji nisu baš upoznati s Djevojkom i njenim autorom, donosim vam kratko objašnjenje. Wikipedia je majka.
„Djevojka s bisernom naušnicom je slika iz 17. stoljeća poznatog nizozemskog slikara Johannesa Vermeera, koja danas krasi zidove muzeja Mauritshuis u Haagu. Ovo djelo nosi konotacije koje nam u misli prizivaju nešto starije djelo, stoga ne čudi što je nazivaju „Mona Lisom sjevera“. Ova nizozemska Mona Lisa svojom ljepotom i nevinošću zbunjuje svijet, kao što to njezina prethodnica čini osmijehom. Njegovu vještinu i talent upotpunila je upotreba camere obscure kojom je nastojao uhvatiti stvarnost i prenijeti je na platno. Camera obscura predstavlja preteču svih fotoaparata i kamera. Poznata je još od 7. stoljeća prije Krista iz jednog kineskog zapisa. Od 16. stoljeća postala je gotovo obavezno pomagalo pri slikanju ili crtanju. Najjednostavniji oblik camere obscure predstavljala bi manja ili veća kutija od materijala koji ne propušta svjetlost. Ona bi u kutiju ulazila kroz malu rupu te se na taj način dobivao mali odsječeni dio stvarnosti. S vremenom su joj se počele dodavati razne leće koje su na kraju dovele do tehnoloških dostignuća koja imamo danas. Naš je svijet ispunjen svjetlošću koja se reflektira ili lomi svuda oko nas, camera obscura svu je tu neukroćenu svjetlost dovodila u red te na taj način omogućavala njezino vjerno prikazivanje na platnu. Međutim, iako je koristio svakodnevicu kao glavnu temu svog slikarstva, Vermeer nije prikazivao život. On je hvatao trenutke. Upravo se zato javlja zanimanje za Djevojku s bisernom naušnicom. Ovaj naizgled nezanimljivi i sasvim jednostavan portret djevojke predstavlja uhvaćeni trenutak. Ova djevojka, obučena u egzotičnu odjeću, turbanom na glavi te velikom bisernom naušnicom, okreće se prema promatraču. Njezino lice odaje mladost i nevinost. Vermeer ju smješta u apstraktni prostor i lišava je vremenskih konotacija. Na taj način stavlja dodatni naglasak na samu djevojku i na njezino lice. Prema nekim izvorima, djevojka predstavlja Vermeerovu najstariju kćer Mariu, koja je u trenutku slikanja imala 12 ili 13 godina. Maria je i sama bila slikarica te se prema nekim mišljenjima smatra autoricom velikog broja očevih slika.“
Doista, tko je zaista bila djevojka s bisernom naušnicom? Iako se pretpostavlja kako je riječ o najstarijoj kćeri, Tracy Chevalier ponudila je zanimljiviju teoriju.
Djevojka s bisernom naušnicom zapravo je Griet, djevojka poslana u kuću Vermeer kako bi bila sluškinja jer je njezin otac ostao bez vida i zanata. Šest dana će biti sluškinja, a sedmi će provoditi sa svojom obitelji.
Doista, njihova kuća zahtijevala je puno posla. U kući su živjeli Vermeer, trudna supruga Catharina, njena majka Maria Thins, te njihovo četvoro djece. U kući je radila i Tanneke, ali Griet nije često mogla naći zajednički jezik s njom. „Ima nečeg opasnog u tvojem opisu tih slika.“
Ipak, Griet je primarno bila uposlena zbog čišćenja Vermeerove radionice. Njezin je zadatak bio sve očistiti i sve vratiti onako kako je Vermeer ostavio. Možda se to nije činio kao težak zadatak, ali Griet se pitala kako će sve uspjeti vratiti na svoje mjesto? Hoće li uvijek uspjeti ili će ju budno slikarevo oko uvijek promatrati?
Ona nije bila obična priprosta djevojka. Promatrala je slikarevo platno, gledala kako nastaje, gledala kako nastaju boje, promatrala što sve slikar koristi. Drznula se ponekad dati i svoje mišljenje. „Nisam ga voljela tako zamišljati, sa ženom i djecom. Draže mi je bilo misliti na njega kad je sam u svojoj radionici. Ili ne sam, nego samo sa mnom.“ Činilo se da u radionici postoji cijeli jedan novi svijet u kojem postoje samo Vermeer i ona. Ipak, slika je nekako morala nastati…
„Trče samo lopovi i djeca.“
Vratimo se malo na početak. Nisam bila baš oduševljena ovim prijedlogom jer apsolutno ne shvaćam umjetnost. I tko još nazove sliku djevojka s bisernom naušnicom?
Nakon što sam pročitala knjigu, bilo mi je kristalno jasno zašto se slika zove Djevojka s bisernom naušnicom. Možda nisam postala ekspert, niti odjednom imam oko za umjetnost, ali uspjela sam zaviriti iza jedna slike i otkriti što to znači naslikati sliku. Kako krenuti, kako napraviti prvi potez, kako uhvatiti trenutak. „Mislila sam da slikar slika ono što vidi, onim bojama koje vidi. On mi je pokazao.“
Otkrila sam koja je cijena bisernih naušnica, tko ju je promatrao, kako je biti model. Otkrila sam kako je biti inspiracija. Otkrila sam kako biti inspiracija i kako biti sluškinja u isto vrijeme.
Otkrila sam.
Grickajmo knjige zajedno!
Comments