Ovo je tema o kojoj sam dugo htjela pisati. A koja je bolja prilika od obilježavanja četvrtog rođendana mog čitateljskog kluba?
Dakle, prije četiri godine. Ja sam bila studentica treće godine faksa, koja voli čitati. Povremeno, ponekad. Nisam imala toliko vremena za čitanje, imala sam predavanja, ispite, pripremala sam završni rad, radila sam preko Student servisa, vježbala sam, išla na Brevise. Uglavnom, dosta nekih obveza.
I tako sam jednog išla vratiti knjige u knjižnicu i vidjela sam obrazac za prijavu za čitateljski klub. Prva mi je pomisao bila: hm, zašto to već ne postoji? Uzela sam prijavnicu i ispunila ju. Razmišljala sam kako je čitateljski klub dobar poticaj za čitanje. Čak i ako ne budem imala nikakvog vremena za čitanje, makar ću pročitati jednu knjigu mjesečno. U trenutku kad sam izašla iz knjižnice, zaboravila sam na to.
Mjesec dana kasnije, dobila sam poziv da su skupili dovoljan broj polaznika, pa ih zanima jesam li još uvijek zainteresirana. Jedino ih je mučilo što sam ja jedina stavila jutarnji termin okupljanja (imala sam predavanja popodne). Dogovorili smo se za termin i jedino što je preostalo bilo je pojaviti se.
Ja sam se uspaničila kad sam došla na dogovor. Prvo, svi su bili stariji od mene, neki više, neki manje. Svi su bili onako ful odrasle osobe. Većina ih se od prije znala, i već su pričali o knjigama za koje ja nikad u životu doslovce nisam čula. Kako ću se ja ovdje uklopiti?! Imala sam nagon za bježanjem, ali bilo bi malo čudno da sam pobjegla nakon pet minuta.
Prva stvar koju smo čitali, na prijedlog knjižničarke, bila je Suverena čitateljica. Neću se zadržavati s njoj, bila mi je loša (dali smo joj ocjenu 3,3). Dogovor je pao da svaki mjesec netko drugi daje prijedlog za čitanje, tako da bude pravedno što se tiče prijedloga. I mislim da je bio dogovor da predlažemo samo samostalne knjige (one koje nemaju nastavke) (možda sam ovo izmislila, stvarno se ne mogu sjetiti). I tako smo mi krenuli.
Moj nagon za bježanjem je nestao jer smo se svi lijepo uklopili, bez obzira na godine, poznanstva i godine čitalačkog staža. Njima sam prvima rekla da želim pokrenuti blog. Iako već neko vrijeme nisam tamo fizički, svaki mjesec pročitam knjigu koja je na redu i ostavim svoj komentar i ocjenu u našoj grupi. Ali, još malo se vraćam, pa ću moći uživati u našim raspravama.
U ove četiri godine, pročitali smo 47 knjiga različitih žanrova. Neću vam pričati o svim knjigama, ali ću vam pričati o nama najboljim i najlošijim knjigama koje smo čitali. O svakoj ću vam reći riječ, dvije (opis s poleđine knjige ili ulomak iz moje recenzije), pa možda nađete neku inspiraciju za čitanje.
NAJBOLJE KNJIGE
1. Kradljivica knjiga : Markus Zusak (ocjena 4,8) - Priču iz 1939. godine i Njemačke kojom vladaju nacisti pripovijeda sama Smrt. Djevojčicu Liesel i njezina mlađeg brata majka je prisiljena povjeriti udomiteljima, a kad na putu prema novom domu Lieselin brat umre, djevojčica na njegovu grobu pronalazi knjigu uz koju će naučiti čitati i koja će joj promijeniti život.
2. Vodoriga : Andrew Davidson (4,69) - Suvremeni neimenovani cinik, prekrasna izgleda, seksualno vrlo iskusan muškarac, ovisan o kokainu, vozeći se u svojem automobilu mračnom cestom doživi nesreću u kojoj zadobije nevjerojatno bolne i strašne opekotine po tijelu. U agoniji od boli, u bolnici sklapa pakt sam sa sobom – čim mu dopuste izaći, počinit će samoubojstvo – jer sada nije ništa više doli čudovište – tjelesno, duhovno i duševno. No, pokraj njegova kreveta pojavit će se jedna od pacijentica u bolnici, Marianne Engel, prekrasna žena plavo-zelenih očiju i neukrotive kose, kiparica specijalizirana za izradu vodoriga, kamenih kipova koji, smješteni na zgradama, najčešće služe kao žlijeb – odvod za oborine, žena uvjerena da su u srednjovjekovnoj Njemačkoj njih dvoje bili ljubavnici.
3. Gonič zmajeva : Khaled Hosseini (4,66) - Gonič zmajeva prvi je roman afganistanskog pisca Khaleda Hosseinija, koji je odmah postao uspješnicom, provevši čak 101 tjedan na listi najčitanijih naslova The New York Timesa. Isti nadimak nosi i Hasan, nepismeni afganistanski dječak s nevjerojatnom sposobnošću da predosjeti na koje će mjesto sletjeti papirnati zmaj. Tridesetosmogodišnji Amir, Hasanov najbliži prijatelj, priča o svojem životnom putu koji vodi od Kabula do Pešavara u Pakistanu, te potom do San Francisca. Paralelno uz priču o dječačkom prijateljstvu koje razaraju strah, ljubomora i okrutnost koja nadmašuje čak i onu političku, teče priča o modernom Afganistanu, nevjerojatno nesretnoj zemlji koju je načela sovjetska okupacija a potom dokrajčio talibanski režim. Amirov osjećaj krivice koji ga proganja kad god se sjeti svojeg razorenog grada postaje nepodnošljiv, i kad se vrati da bi spasio Hasanovo siroče, razvija se zaplet koji opčinja i napetošću i osjećajnošću…
4. Zimski vrt : Kristin Hannah (4,63) - Sestre Meredith i Nina Whitson sušta su suprotnost. Dok jedna vodi obiteljski biznis i posvećena je obitelji, druga putuje svijetom želeći postati poznata fotoreporterka. Kada njihov voljeni otac padne u postelju shrvan bolešću, dvije otuđene sestre opet se zbližavaju. Na samrti, otac izusti obećanje – majka će im ispričati cijelu istinu. Počinje tajanstvena ljubavna priča i uzbudljivo putovanje u prošlost. Ninina opsesija da sazna istinu dovest će je do šokantnog otkrića koje će potpuno promijeniti njihove živote…
5. Crvena voda : Jurica Pavičić (4,60) - Godina je 1989. Silva Vela sprema se za izlazak i pozdravlja svoje roditelje. Nakon toga jednostavno nestaje iz njihovih života. U jednom danu njihov život više nikada neće biti isti. Jer u njihovo selo i u njihovu kuću dolazi milicija s inspektorom Gorkim Šainom, koji uistinu vjeruju kako će to biti još jedan rutinski zadatak. Gorki je uvjeren kako je to još jedan slučaj maloljetničkog bježanja, gdje će se Silva kroz dan – dva vratiti i sve će se opet vratiti u normalu. To se ne događa. Bez ikakvih korisnih tragova, bez svjedoka, bez ičega što bi ukazivalo na bilo koji mogući scenarij, milicija polako odustaje. Bez nečega što bih ih usmjerilo u bilo kakvom smjeru, nalaze se na mrtvoj točki i nemaju motiva za krenuti dalje.
NAJGORE KNJIGE
1. Razdvojene : Anais Bordier i Samantha Futerman (ocjena 2,4) - Samantha Futerman, 25-godišnja američka glumica, spremala se za filmsku premijeru svojeg novog filma kad je ugledala poruku svoje vršnjakinje Anais Bordier, francuske studentice dizajna. Anais je poruku poslala nakon što je na YouTubeu pogledala Samanthin video i shvatila da izgledaju identično. Nije se radilo samo o izgledu, saznala je da djevojka na snimci ne samo da izgleda isto kao ona već s njom dijeli i isti datum i mjesto rođenja, grad u Južnoj Koreji. Samantha je prihvatila poziv i započela komunikaciju s njom preko društvenih mreža.
2. Anna u haljini od krvi : Kendare Blake (2,6) - Theseus Cassio Lowood nije tipičan sedamnaestogodišnjak. Profesionalni je ubojica duhova. Prvog duha je ubio s 14 godina i od tada ne prestaje. Želi nastaviti očevu tradiciju, pa uz pomoć njegova athamea (noža) ubija duhove. Neprestano se seli s majkom po državi i nigdje nema osjećaj pripadanja. Sad sliže onaj dio sve dok… Cas dolazi u Kanadu kako bi pronašao Annu Korlov, Annu u haljini od krvi, koja je brutalno ubijena u svojoj kući, te ubija svakoga tko dođe na njezin prag. Zanimljivo je što žrtve nikada ne budu otkrivene, jednostavno nestanu s lica zemlje.
3. Sretni ljudi čitaju i piju kavu : Agnes Martin – Lugand (2,61) - Diane je ostala bez muža i djeteta, koji su poginuli u automobilskoj nesreći. „Već godinu dana, svakoga dana ponavljam kako bih voljela da sam poginula s njima. No moje je srce tvrdoglavo kucalo. I održavalo me na životu. Na moju veliku nesreću.“ Njezin život više apsolutno nema smisla. Kako će i imati, kada je u jednom trenu ostala bez onog najvrednijeg u njezinom životu? Zvuči ružno, no možda bi bilo lakše da je ostala samo bez jednog člana, jer bi onda makar imala podijeliti tugu s nekim tko istinski zna kako se ona osjeća.
4. Svi me vole samo tata ne : Đuro Zrakić (2,63) - Temeljen na istinitoj priči, ovaj pučki roman prati život dječaka Ivana, siročeta kojega je otac napustio, a majka mu umrla, koji svim silama i žarom svojega mladog srca želi upoznati oca i učiniti da ga on voli. Ivan je pametan, dobar, sposoban, miljenik svih – osim svojega oca.
5. Šišmiš : Jo Nesbo (2,7) - Mlada Norvežanka, zvijezda televizijskih sapunica, koja je došla u Australiju kako bi radila kao konobarica, pronađena je mrtva na obali oceana. Svi tragovi upućuju na ubojstvo. Harry Hole, detektiv iz policijske uprave u Oslu, odlazi u Sydney da pomogne australskoj policiji u istrazi, iako mu je namijenjena uloga promatrača, pasivnost Harryju nije u krvi: uključuje se u istragu, a na kraju je u slučaj umiješan i na osobnoj razini jer se zaljubljuje u Birgittu - prijateljicu ubijene djevojke. Njegovo fizičko i duhovno putovanje Australijom sve ga više povezuje s aboridžinskim mitom o čovjeku šišmišu koji za sobom vuče trag smrti.
Sad vas sigurno zanimaju knjige koje sam ja preporučila.
Preporučila sam tri knjige. Prvo sam preporučila knjigu Propuh, papuče i punica autora Codyja McClaina Browna koja je ocjenjena s ocjenom 4. Preporučila sam ju jer sam se doslovce valjala od smijeha dok sam ju čitala. Opis knjige kaže: Vedra priča o prilagođavanju Amerikanca Codyja McClaina Browna na život u Hrvatskoj. Nakon što se zaljubi u tajanstvenu, prelijepu hrvatsku djevojku (za koju zna da je iz Hrvatske, no pretpostavlja da to znači iz Rusije), Cody je uspijeva zavesti i njih se dvoje zajedno sele u Split. Ondje će ga zateći svijet smrtonosnih propuha, beskrajnog ispijanja kave, kao i silovita volja matrijarhalne punice. Propuh, papuče i punica ide dalje od predivnih slika Hrvatske i na komičan nam način otkriva ljepotu hrvatskih ljudi i kulture.
Zatim sam preporučila knjigu Sahib Nenada Veličkovića, koja je dobila ocjenu 3,3. Meni je knjiga bila za čistu peticu i to je jedna od mojih najdražih knjiga ikad. Mislim da nema osobe kojoj ja nisam spomenula Sahiba. Opis: Radi se o pismima koje Sahib, britanski diplomata u šestomjesečnoj misiji u BiH elektronskom poštom šalje svom istospolnom ljubavniku Georgeu. U tim pismima, osim žudnjom prožetih izljeva ljubavi prema svom ljubavniku, on izlaže i svoje dojmove o Bosni, njenim stanovnicima i njihovom mentalitetu, gradu Sarajevu, svojim doživljajima u dotad mu nepoznatoj sredini, a tu-i-tamo dotakne se i razloga svog boravka na brdovitom Balkanu. Tako polako otkrivamo kako je cilj raznoraznih europskih birokratskih fićfirića koji već godinama mile susjednom nam državom "pretvoriti Bosance u poreske obveznike", točnije humanitarnu misiju pretvoriti u biznis, unosan po zapadnjake, of course.
I zadnja, ona o kojoj sam napisala recenziju je Crvena voda Jurice Pavičića, najbolja ove godine (4,6). Recenziju možete pročitati klikom na link .
Osim druženja, otvara vam se novi svijet knjiga, doslovce. Svaki mjesec, svi dođemo 15 minuta prije, vraćamo stare knjige i posuđujemo nove. Razgovaramo o tome što smo pročitali, o onome što nam se nije svidjelo i o onome što bih odmah dali svima da pročitaju.
A rasprave? Fascinantno je koliko vam neka knjiga može bili odlična, a osoba do vas ili preko puta vas gleda i ne vjeruje kako vam knjiga može biti sjajna. Ili obratno. Vi pročitate nešto i najradije bi zapalili knjigu (figurativno), i onda dođete na sastanak i slušate nekoga kako se apsolutno zaljubio u knjigu. Mislim da se nijednom nije apsolutno svima svidjela knjiga i obratno.
Svejedno, odlično je čuti mišljenja o knjigama. Čak i ako se većini svima knjiga sviđa, svakom je za oko zapalo nešto drukčije, nešto što je možda vama promaklo. Ponekad ćete doći na sastanak i totalno promijeniti kut gledanja na knjigu.
Sve je moguće, a najvažnije je da nas spaja ljubav prema čitanju.
Jeste li čitali neke od knjiga na popisu? Slažete li se s našim ocjenama?
Grickajmo knjige zajedno!
