Mitopeja

Mit (definicija hrvatske enciklopedije), u tradicionalnom značenju riječi, je priča o nadnaravnim radnjama bogova ili junaka koje su utemeljile neku kulturu. Njegovo je prepričavanje u lancu usmene predaje prvobitnih zajednica bilo ritualni događaj sa svrhom obnavljanja kolektivnoga pamćenja i osjećaja pripadnosti matičnoj cjelini. Na mitskim su se svetkovinama svaki put iznova uprizorivali događaji nastanka bogova, svijeta, čovjeka, zajednice i zakona te se u dramsko-glazbenim obredima prizivanja osvježavalo sjećanje na pretke. Ključna društvena, vjerska i kulturna uloga mita potiče njegovo širenje i ulančavanje u skupine mitova grupirane oko središnjega lika kakva boga ili junaka. Ne samo što mitovi različitih kultura nalikuju jedni drugima već se preko zajedničkoga mitskoga nasljeđa povezuju i različiti književni žanrovi koji izlaze iz njegova krila ili se nadovezuju na pojedine njegove segmente. Premda je često služio kao uporište za osjećaj kulturne, vjerske ili etničke pripadnosti, koji se tako napajao na drevnim vrelima, mit je, kao uvijek aktualna pričuva tipičnih likova, motiva, situacija ili obrazaca zapleta na kojoj su se hranila umjetnička djela iz najrazličitijih nacionalnih sredina, s druge strane potkopavao bilo kakvu određenu ukorijenjenost.

Ne, ovo nije recenzija knjige. Ovo je priča o izdavačkoj kući Mitopeja. Od trenutka kad sam kupila Medvjeda i slavuja, odlučila sam napisati nešto od Mitopeji, a ne toliko o knjigama. Knjige će dobiti svoju recenziju, ne brinite!

U mom doista kratkom blogerskom životu, bila sam na promocijama knjiga, ali onima koje su držali sami autori. Autori dođu na promociju i pričaju o svojim knjigama. Vrlo jednostavna logika. No, Mitopeja je dolazila u Osijek, te sam se ja odlučila otići na promociju. S obzirom da je u planu bilo predstavljanje Pokopanog diva i Medvjeda i slavuja, znala sam da autori neće doći u Osijek, već izdavač. Moj je scenarij izgledao ovako: doći će izdavač, staviti knjige na stol i ljudi će kupovati.

Prvo krenimo, od kud drugdje, nego od mene. Ponosna sam vlasnica dvije od tri knjige iz naklade Mitopeja! Neposredno prije promocije, Mitopeja je objavila kako je ostalo još nekoliko primjeraka Nordijske mitologije, te da ponovnog izdanja neće biti. Ja sam taj dan bila sva u obvezama i ostavila sam spremljenu stranicu da naručim knjigu, ali kad sam uspjela sjesti za kompjuter, knjige više nije bilo na stanju. Mislim da ne prođe dan kad ja ne zažalim što ju nisam ugrabila. Iako nam stiže u knjižare meki uvez Nordijske mitologije, mali (zapravo, veliki) djelić mene svejedno žali što neće biti tvrdo ukoričene knjige koja svijetli u mraku! Moja draga prijateljica Matea (koja ima jednu lijepu povezanost s Mitopejom i koja je sudjelovala u dizajnu knjige Medvjed i slavuj) posjeduje Nordijsku mitologiju. Dolazim u napast ukrasti joj knjigu!

Na promociji knjige je sa mnom išao i dečko, kojeg je Pokopani div oduševio! Tako da, tehnički, knjiga je njegova (iako je kutija moja), ali dajem si slobodu svojatanja knjige. A Medvjed i slavuj je moj, samo moj!

Osim knjiga, oduševio me je i Vladimir Cvetković-Sever. Kako sam kaže, on želi kvalitetno prevesti knjigu i on, kao izdavač, kontrolira svaki aspekt knjige koja izlazi u Mitopeji. Želi postići visok standard u prevođenju knjiga i želi dati kvalitetan prijevod knjige na hrvatski jezik. Danas imamo dostupne knjige na kioscima, knjige koje se raspadaju i postanu jednostavno ružne nakon samo jednog čitanja. Imamo i knjige koje su jako loše prevedene, da nam se ponekad čini da bi i mi to sami bolje preveli.

Ističe kako je dobar prijevod stvarno važan za knjigu, jer treba prenijeti istu poruku, isti ton i istu atmosferu u knjigu kada se ona prevodi.

Kaže kako je otvorio Mitopeju kada je Algoritam doživio svoj krah, a Tisak media centar na klimavim nogama, ali čvrsto vjeruje kako u Hrvatskoj postoji 500 ljudi koji će kupiti knjigu u nakladi Mitopeje. Svaka knjiga izlazi samo u ograničenom izdanju od petsto primjeraka. Svaka knjiga ima svoj jedinstveni broj (koji možete birati, ako nije već zauzet) od 001 do 500.

Knjige rade s najboljim materijalima, što se može vidjeti okom i prstima. Svaka knjiga ima FSC certifikat ( Forest Stewardship Council), što znači da su knjige u cijelosti izrađene iz papira koji dolazi iz održivih i odgovorno uzgajanih šuma.

Da ne ispadne kako sam očarana samo dizajnom knjiga, Vladimir pomno bira knjige koje će prevesti i predstaviti nam u njihovim luksuznim izdanjima. Tako su dosad izdane 3 knjige: Nordijska mitologija, Pokopani div i Medvjed i slavuj. Iako u ovom trenutku nisam pročitala nijednu knjigu (a otkud mi onda pravo da pišem o ovome), uvjerena sam kako morate pročitati i posjedovati knjige iz Mitopejine naklade.

Moram malo pričati i o cijeni. Knjige koštaju 150 kuna, odnosno 225 kuna zajedno sa odgovarajućom kutijom. Ovo kutija zvuči ružno, trebate ju vidjeti na slici, ili još bolje uživo. Naravno da sam htjela kupiti obje knjige i to sa kutijom, ali kad sam si to sve zbrojila, malo je teško palo na moj nezaposleni džep. 300 kuna za dvije knjige ili 450 za dvije knjige s kutijom? Malo skupo? No, ja sam se zaprepastila kad sam knjige vidjela uživo! To su najkvalitetnije knjige koje ja posjedujem! Knjigu možete otvoriti širom i ona će takvom i ostati! Možete ju skroz otvoriti i na njezinim koricama nećete vidjeti tragove presavijanja i čitanja. A dizajn tek! Nekoliko sam puta pisala ove rečenice i shvatila da vam ih riječima ne mogu opisati. Medvjed i slavuj je od drveta! Pokopani div ima teksturu šume! Nordijska mitologija svijetli u mraku! Dakle, za tu cijenu dobivate doslovce kvalitetnu knjigu i kvalitetan sadržaj knjige! Mislim da na kraju cijena uopće nije visoka, s obzirom na cijene ostalih knjiga koje se nude na tržištu.

Ideja izdavačke kuće Mitopeja je otkriti hrvatskom čitateljstvu mitološku baštinu svijeta. Na njihovoj stranici kažu: „Poznavati mitove znači poznavati nešto suštinski točno o onima koje više nikako drugačije ne možemo upoznati. Prenositi mitove s pjesničkim nadahnućem, pak – e, to znači čuvati neugaslu baklju nečijeg duha još jedan naraštaj dulje.“

Predstavili su kolekcionarske knjige, knjige toliko lijepe oku (ali i moždanim vijugama), da ćete imati osjećaj kako kupnjom Mitopejinih knjiga skupljate kolekciju mitova u svome domu.

Ipak, još sam neke stvari htjela saznati, a Vladimir je bio toliko drag, pa mi je odgovorio na nekoliko mojih pitanja!

Koliko je u Hrvatskoj teško biti prevoditelj?

Izuzetno. Kolege književni prevoditelji žive od projekta do projekta, honorari im kasne i po godinu dana, rijetko kad imaju udjela u odabiru onog što će raditi, a počesto ni u konačnom obliku teksta pod kojim će biti potpisani. Mitopeju sam stvorio da se oslobodim svega toga, nakon dvadeset godina života u takvim uvjetima.

Po kojem principu birate naslove?

Odlučio sam se za lijepu književnost nadahnutu mitom iz dva razloga. Prvi je taj što takve knjige osobno obožavam, pa me veseli sjesti za rad na bilo kojem od naših naslova nakon jutra provedenog u titlanju nečeg što dolazi na ekrane multipleksa. Drugi je vezan uz dugoročnu dobrobit ove naklade: prilično sam siguran da će za veliku većinu naših knjiga postojati interes i nakon deset godina, a za koliko naslova koji su proteklih mjeseci izašli to možete reći? Dovoljno sam dugo bibliofil, a i profesionalac, da znam što su trajno vrijedne knjige.

Znamo da u knjižare uskoro dolaze knjige mekog uveza, ali možemo li očekivati reizdanja luksuznih knjiga?

Nema reizdanja luksuznih knjiga, jednostavno zato što su materijali od kojih ih radimo suludo skupi i teško bi ih bilo ponovno uopće okupiti. Bolje da ne znate koliko košta gram pigmenta kojim Nordijska mitologija svijetli u mraku, ili koliko je zahtjevno izraditi prozirna ispupčenja na Pokopanom divu. A tek eko-koža u koju su oba naslova uvezana! Na tim izdanjima jedva da imamo koji postotak zarade. Istu razinu kvalitete zadržavamo i nadalje, svejedno.

Zašto baš 500 primjeraka?

Zato što 500 i nije tako malen broj, s obzirom na žalostan odnos prema knjizi i čitanju koji se kod nas s vremenom stvorio. U Hrvatskoj u kojoj sam bio mladić, i za koju sam se borio, tih 500 komada planulo bi u mjesec dana; odlučio sam pustiti da knjige usmjenom predajom i objavama putem društvenih mreža na miru dođu upravo do onih kojima su namijenjene – do čitatelja koji cijene lijepu knjigu. Nadao sam se da je preostalo još bar 500 takvih.

Kad smo već kod broja 500, planirate li možda povećati taj broj primjeraka s obzirom da se Nordijska mitologija rasprodala, a uskoro će se rasprodati i ostale knjige?

Neće biti povećanja broja primjeraka luksuzne edicije. Ona je veliko “hvala” svima koji podržavaju Mitopeju: sâm tekst će, naravno, biti dostupan u lijepim izdanjima za knjižare, izrađenim istim postupcima kao i sve ostale knjige. Kao što kažem, materijali i postupci izrade primijenjeni na luksuznoj ediciji mogući su jedino zato što tih knjiga ima ograničen broj. A nije da za svaki naš naslov nije bilo dana i dana kad nitko ne bi kupio nijedan, svejedno.

Jeste li se našli u situaciji u kojoj nešto prevodite i onda vam se to ne svidi, pa mislite kako to neće dobro završiti?

Jesam, naravno, pri radu za mnoge dosadašnje nakladnike. Ne i za Mitopeju!

Što sve obuhvaća posao jednog prevoditelja? Znamo da se knjige ne mogu prevesti od riječi do riječi. Je li teško pronaći odgovarajuće riječi na hrvatskom jeziku?

Pronalaženje pojedinih pojmova je tehnički izazov, što i nije preveliki problem. Postoje dobri strukovni rječnici, imena životinja i biljaka uvijek se mogu pronaći prema njihovom latinskom taksonomu, a svaki žargon pojedine branše ima ekvivalent u hrvatskom. Teže je, naravno, s poezijom, koja ima svoju metriku i rimu, ali i to je pitanje vladanja vokabularom, smisla za pjesnički izričaj, te sposobnosti permutiranja mogućih odabira sve dok rečenica ne postane sintaktički čvrsta, a izričajno upečatljiva. Jasno, sve ovisi o kvaliteti koju izvornik pruža.

Ali izazov je, načelno, ovaj: valja ući u smisao teksta podno samih riječi, baciti riječi izvornika u zrak i pustiti ih da padnu na stranicu presložene u hrvatski. U Mitopeji objavljujemo samo vrhunske književnike, pa u njima redovito ima čarolije i u ishodišnom originalu i u konačnom prijevodu. Naročito mi je drago kad jednog Gaimana mogu obogatiti aliteracijama, tako simptomatičnim za nordijske tekstove koji su i njemu izvorni, jednog Ishigura aoristom i imperfektom, koji mu na engleskom nisu dostupni, ili jednu Katherine Arden slavenskim deminutivima tako primjerenim njenoj tematici bajkovite Rusije. Što bi ona dala da na engleskom može napisati “bratanac i sestrica”! A ne može, može staviti samo “little brother and little sister”. Uvijek mi je cilj u prijevodu ne izgubiti ništa od piščevih odabira, bila to interpunkcija ili razina složenosti sintakse, a oplemeniti ih koliko mogu – naravno, sasvim u suglasju s nakanama izvornog teksta. Sebe doživljavam kao kustosa ovih knjiga, svjestan odgovornosti prenošenja umjetničkog djela iz jednog jezičnog konteksta u drugi. Prijevod je u Mitopeji svetinja, mnogo veća od materijala luksuznih izdanja: ove su knjige prevedene da traju.

Kako izgleda jedan radni dan u Mitopeji?

Dopodne se uglavnom titla, kako bi u kinima bilo filmova i kako bi na računu moje tvrtke bilo novca za Mitopeju. Popodne se prevodi ili prelama ili dizajnira – u nekoj od tih faza su nam upravo Kraken, Mythos, Crveni Orm, Blijed pogled na bregove, Odd i mrazni divovi, Kralj bivši i kralj budući i Djevojka u tornju, izravni nastavak Medvjeda i Slavuja. Naravno, jedino ja titlam, Hana svoj posao radi iz svog studija u Velikoj Gorici sve dok knjiga ne dođe na sâm kraj puta prema tiskari, dok Martina radi iz svog stana u Zagrebu. Stalno smo u komunikaciji, čak i kad nismo na okupu. Moj veliki prijatelj Petar Bujas, predavač na zagrebačkom Filozofskom fakultetu i dugogodišnji urednik antropološke i filozofske literature za Jesenski & Turk, uvijek pomaže svojom ekspertizom, a moja majka Katica Cvetković, rođena Sever, ima nepogrešiv ukus za lijep jezik. Od nje sam, napokon, naučio hrvatski! Silno mi je puno značilo koliko se nje dojmio Pokopani div još puno prije Ishigurove Nobelove nagrade, a i presretan sam što joj mogu donositi Vasilisu Petrovnu, protagonisticu Zimske noći. U nju se zaista zaljubila, i nije jedina.

Ne nadam se uskoro prestati titlati filmove, jer bez tog posla Mitopeje ne bi bilo. Ali nadam se da ću imati energije i ljubavi za svako slovo i svako oblikovanje svih navedenih naslova – velik je to zalogaj za ediciju koja je ipak kućna, ručna radinost. Zato mi, napokon, nije teško odlaziti na promocije kamo god zatreba: jer ta se energija i ljubav na svakom gostovanju višestruko vraćaju. Ono što je drugima obitelj, meni je Mitopeja.

Nadam se da sam vam iz ovog teksta uspjela približiti posebnu vrijednost i originalnost izdavačke kuće Mitopeja. Napravila sam ovaj post zato što želim pokazati ljudima koliko je divno vidjeti nekoga tko istinski voli svoj posao. Skidam kapu Vladimiru i njegovoj ekipi na neizmjernom trudu i radu uloženome u ove knjige, jer, morat ćete se složiti, zaista su jedinstvene.