Grad lopova

AUTOR: David Benioff

NAKLADNIK: Znanje

David Benioff je u knjizi rekao kako piše scenarij za filmove o mutiranim superjunacima. Zapravo je njegova želja bila pisati o Lenjingradu, današnjem Sankt Peterburgu. Idealan materijal za pisanje bili su mu baka i djed na Floridi. Djed mu je odlučio ispričati svoju priču. „Po prvi put u životu čuo sam djeda kako psuje i otvoreno govori o seksu. Pričao mi je o svom djetinjstvu, o ratu, o dolasku u Ameriku. No najviše je pričao o jednom tjednu tijekom 1942. godine, prvom tjednu nove godine, tjednu kada je upoznao moju baku, stekao prijatelja do groba i ubio dva Nijemca.“

Bilo da smo učili o tome, bilo da smo čitali o tome, ili možda pogledali koji film, mislim da nema osobe koja ne zna da su Nijemci tijekom Drugog svjetskog rata opkolili Lenjingrad. Opsada je trajala 872 dana, čiji se broj žrtava još uvijek nagađa. Prema nekim podacima, ubijeno je ili umrlo 1,5 milijuna civila, gdje ih je 642 000 ubijeno tijekom opsade, a 400 000 tijekom evakuacije. Postoje službeni zapisi o vojnicima, gdje je ubijeno peko milijun vojnika, dok ih je gotovo 2,5 milijuna ranjeno ili oboljelo.

Osim opsade, temperature u Lenjingradu bile su stravično niske, ponekad su dolazile i do - 40 stupnjeva. Nije bilo grijanja, vodoopskrbna mreža bila je zaleđena, a do vode se dolazilo iz (zaleđene) rijeke Neve. Glad i smrzavanje bili su svakodnevica, ljudi bi padali na ulici i umirali, što nije bilo ništa neobično. Kada bi došlo proljeće, rijekom bi plutala tijela.

Zbog nedostatka hrane, kanibalizam je postao sastavni dio života. Bilo je bitno samo preživjeti, način preživljavanja je postao puno manje važan.

Lev Abramovič Beniov bio je dijelom te opsade. Svaku je večer provodio na krovu svoje zgrade. Sa samo sedamnaest godina bio je premlad za ulazak u vojsku, pa je postao vatrogasac.

Nikolaj (Kolja) Aleksandrovič Vlasov imao je 20 godina, sasvim dovoljno za ulazak u vojsku. Imao je svoj vod, bio je dio vojske, te je branio Lenjingrad.

Lev je jedne noću ugledao padobran kako se spušta u blizini njegove zgrade. Spuštao se mrtav njemački vojnik. Bez obzira na opasnosti koje su vrebale, Lev je sa svojim prijateljima odlučio potražiti mjesto gdje je vojnik pao, te s njega uzeti vrijednosti.

Kako je bilo koji oblik krađe bio kažnjiv metkom, možete zamisliti Levovo iznenađenje kada na licu mjesta nije dobio metak, nego put do zatvora.

Nikolaj je bio uzoran vojnik, ali previše živahan i malo previše razuzdan. On je također očekivao nešto poput metka, ali je dobio dijeljenje ćelije s Levom.

„Vicevi mogu ostarjeti jedino ako su dobri.“

Nakon provedene noći, odvedeni su u NKVD (Narodni komesarijat za unutarnje poslove) kako bi dobili zadatak direktno od pukovnika. Zadatak toliko apsurdan da su mislili da je riječ o šali. No, rat nije bio doba za šalu. U subotu ujutro su dobili zadatak da pronađu tucet jaja do četvrtka. Ako ne uspiju, mrtvi su.

„Ali daj, samo razmisli na trenutak – dezerter i kradljivac? Kakvi su nam bili izgledi?“

Hrane očigledno nije bilo. Dobivali su kupone za hranu, gdje se čak nije ni dijelila prava hrana. Dijelilo se nešto kako bi im zavaralo želudce. Pravu hranu dobivali su vojnici, obični građani nisu trebali snagu za život. 

„Dječak je prodavao nešto što su ljudi nazivali Knjižnim slatkišem – bio je načinjen od istrganih korica knjige s kojih je oguljeno ljepilo za uvezivanje, koje bi se zatim prokuhalo, preoblikovalo u pločice i zamotalo u papir. Imalo je okus voska, ali je u ljepilu bilo bjelančevina, a bjelančevine su nas održavale na životu, pa su knjige nestajale baš kao i golubovi.“

Sve se dalo nekako nabaviti, ali do jaja se u Lenjingradu nije moglo doći. Lev je bio plašljivac, nije mogao ni sanjati da će morati napustiti „sigurnost“ vlastite zgrade zbog običnih jaja. Morali su otići izvan Pitera, izvan prividne sigurnosti. Morali su proći osamljene ceste, napuštene pruge, zapuštena sela, samo s papirom koji im omogućuje prolazak i neometanje od strane njihove vojske. Nisu bili naoružani, a temperature su opasno padale.

Što sve može poći po krivu u najobičnijoj potrazi za jajima? Apsolutno sve!

„Heroj je valjda ona osoba koja nije svjesna vlastite ranjivosti.“

Knjiga je bila odabrana za čitateljski klub, inače mi ne bi nikad zapala za oko. Naslovnica mi djeluje jako sumorno i neprivlačno. Trebalo mi je 100 godina da uslikam 3 slike koje mi se čak i ne sviđaju pretjerano.

Kada sam pogledala da knjigu na naslovnici hvali Khaled Hosseini (Gonič zmajeva), moje zanimanje se počelo buditi. Iduće što sam pročitala je da je David Benioff zaslužan za seriju Igra prijestolja, koju obožavam! I knjige i seriju, da se razumijemo. Možete zamisliti onda moju razinu entuzijazma.

„Talent mora da je fantastična ljubavnica. Prekrasna je – ljudi vas promatraju dok šećete s njom, primjećuju vas. Ali ona vam kuca na vrata u čudne sate, a zatim nestaje na dulje vrijeme, i nema strpljenja za ostatak vaše egzistencije: za vašu suprugu, vašu djecu, vaše prijatelje. Ona je najuzbudljivija večer u vašem tjednu, no jednog će vas dana zauvijek napustiti. Jedne noći, nakon što je godinama izbivala, ugledat ćete je kako pod ruku drži mlađeg muškarca, a ona će se praviti da vas ne poznaje.“

Nažalost, entuzijazam je splasnuo nakon pročitane knjige. Iskreno, ni sama ne znam s čime sam toliko bila razočarana. Meni sve ovo što je napisao je dobar materijal za scenarij i za specijalne efekte, a ne za knjigu. Radnja mi je predstavljala predložak za akcijski film u kojem ima rata, ima borbe, ima oružja, ima seksa. „Ništa na svijetu ne može učiniti da se osjećate toliko usamljeni kao slušanje drugih kako vode ljubav.“ 

Trivijalnost potrage za jajima me je podsjetilo da seriju Allo Allo (ako ste ju gledali). Jedino mi je ta potraga za jajima bila zanimljiva, fantastična i užasavajuća. Dok je grad bio pod opsadom, dok su ljudi umirali na bojišnici i na ulici od nedostatka bilo kakvog dostojnog oblika hrane, oni na vrhu su bili u silnoj neimaštini jer nisu mogli doći do jaja. Samo je jedna namirnica bila u pitanju. Tucet jaja je bilo važnije od raspodjele vojnika po bojišnici, od obrane grada.

Koja vam je najdraža knjiga s tematikom Drugog svjetskog rata?

Grickajmo knjige zajedno!